Moram priznati da sam ponosna što sam 30. svibnja bila na Thompsonovom koncertu u Zagrebu. Krenuli smo na put oko 4 popodne, za dva sata smo već bili gore. Po putu nas je pratila nevera, tako da smo kod Karlovca jedva vozili po autoputu. Pošto već par godina nisam bila u našem glavnom gradu, ugodno sam se iznenadila kako izgleda. Ostao mi je u sjećanju kao jedan ružan, prljav, vječito zadimljen grad. A ono nešto sasvim drugo. Krasne fasade, radi se na sve strane, ljudi fini i ljubazni... ma super!
A Thompsona sam jedva dočekala. Padala je kiša, grmilo je i sijevalo, i već sam pomislila da ću proći kao moj prijatelj prošle godine na hipodromu. Iako je koncert kasnio sat vremena, ja sam s obitelji stajala tri sata na dobroj poziciji, i promatrala...
I od svih ljudi što su prošli ispred nas, djevojaka, momaka, obitelji s djecom, staraca, samo je jedan mulac imao ustašku kapu i došlo mi je da mu je zabijem u usta. Možda je čak i ovaj što ga stalno prikazuju na TV-u. Prije 5 godina je kod nas na koncertu u Rijeci ustašku kapu nosio Šajeta, mislim da ste svi čuli za njega.
Došao je na koncert provocirati, pa su ga dečki u kolicima koji su uvijek na Thompsonovim koncertima u prvom redu, izgurali van. Nedavno sam čitala u Novom Listu reportažu jednog novinara koji je također nosio ustašku kapu, čisto da vidi kad će ga zaustaviti policija. Nije ga zaustavila.
A danas, danas sam čisto poludila kad sam čitala Pusićku i njezinu izjavu, još jednu u nizu bisera, poput one o agresiji na BiH.
Od jedne gospođe koja visoko cijeni pravnu državu, jednakost svih građana, koja zdušno brani demokraciju, koja oštro osuđuje svaki oblik korupcije, mita i nepotizma teško je za očekivati da se zalaže za jednu osobu kojoj pripisuju sljedeće: - Naš djelatnik iz policijske postaje je 6. lipnja privremeno udaljen iz službe te je protiv njega pokrenut postupak zbog teže povrede službene dužnosti koja se očituje u nedoličnom ponašanju u službi i izvan nje. On je povrijedio i etički kodeks, vulgarno se ponašao prema nadređenima uz naznake prijetnje, bacao je stolicu na radnom sastanku koji je i samovoljno napustio. Slao je kolegama i SMS poruke neprikladnog sadržaja. Mjera suspenzije je posljedica njegova višegodišnjeg neodgovornog ponašanja u službi, stalno je kasnio na posao, izgubio je pištolj, nije poštovao prometne propise, četiri puta je disciplinski kažnjavan...
Njegova rješenja o kaznama sežu još u 1996., a upozorenja koja su mu upućivali nadređeni on je ignorirao. Djelatnik je odbio primiti odluku o udaljenju iz službe, pa i ne može znati njezin sadržaj. – vidi sve na link http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,6,11,benko_thompson,122849.jl Prema Pusićkinim riječima, ova prijava protiv Thompsona mu je trebala poslužiti da sa sebe spere ljagu!!! Sjećam se slučaja Ankice Lepej, to vam je ona gospođa koja je iznijela u javnost stanje na računu Tuđmanove obitelji. Jadna žena. Izgubila je posao, ni danas ga nema, a još uvijek mi je pred očima slika Čačića, Pusićkinog pulena, kako ju vuče za ruku, vodi novinarima i «štiti». Slično se dešava i sa ovim čovjekom, koji očito ima toliko putra na glavi, da je veća davnih dana trebao dobiti otkaz iz policiji – zato nam i je država u takvom katastrofalnom sigurnosnom stanju – pa se, izgleda, odlučio za potez očajnika, u nadi da će udruge i neke važne osobe stati u njegovu zaštitu, a ne bi me začudilo niti da je bio izmanipuliran i sad mu se to obija o glavu.
Meni, iskreno, nije jasno zašto je podnio prijavu protiv MP-a. Da li je Thompson nosio ustaško znakovlje, je li on vikao ubij Srbina, pjevao Jasenovac i Gradiška stara, pozivao na mržnju, imao rasističke i šovinističke izjave? Ne, nego je pozvao na ljubav prema Bogu, Domovini i obitelji. Štoviše, usred koncerta je dao broj telefona za nabavu umjetnog srca, i garantiram da je barem pola ljudi što su bili na Jelačić placu zvali taj broj. Zvala sam i ja, ali tu večer nisam mogla dobiti liniju, jer su bile preopterećene, moj suprug je dobio vezu odmah, ja sam nazvala sutradan. O tome niti riječi! Šteta što je taj mladić za koga je u biti sve to organizirano u međuvremenu preminuo.
Da se vratim policijskom inspektoru. Njega bi trebalo otpustiti, ako nizašto drugo, zato što je propustio privesti one koji su imali ispade, koji su nosili ustaška obilježja, a koji su zabilježeni na kamerama i do kojih, uistinu, nije teško doći!
Što se tiče Udruge GOLJP i Pusićke, oni idu tako daleko da se petljaju u rad policije, u njihove stegovne mjere, a tamo zaista nemaju šta raditi. Pričaju na pamet. Gđa Pusić dio je parlamentarne vlasti i nema nikakvog dopuštenja da se petlja u rad policije, izvršne vlasti. Ako toliko poštuje demokraciju, pravnu državu, onda neka tako i radi, jer je kod nas, barem na papiru, parlament, odnosno zakonodavna vlast, odvojena od izvršne vlasti, Vlade, i sudstva. Ali taj dio ustava očito nije svladala. Njena daljnja izjava da Vlada potiče isticanje ustaških simbola i šovinističke ispade je van svake pameti (ali ona je odavno već ostala bez zdravog razuma). Malo prije je bila utakmica Hrvatska – Njemačka, cijeli stadion se orio Za dom spremni i U boj, u boj! Bilo je «čak» i crnih majica. To je dio folklora koji prati svaku utakmicu, pa šta bi sad trebali napraviti? Tužiti grad Klagenfurt, UEFA-u kao organizatore i Austriju kao državu što je dopustila jedan takav šovinistički, rasistički skup? Ma dajte, molim vas.
Ako to već nije opcija, šta dalje? Zabraniti Hrvate, domoljubne ispade? S obzirom na povijest njezine obitelji, sigurno je naslijedila nešto od mentaliteta i svjetonazora svojih predaka, tako da mi ta njena mržnja prema ovom narodu i svakom tko drugačije percipira prošlost i sadašnjost uopće nije neshvatljiva. Pa ako joj se ne sviđa u ovoj državi, neka piči od kuda je i došla. Od nje i tako više štete nego koristi.
Ako smo nas 100,000 koji smo bili na Jelačić placu na koncertu takvi fašisti, nacisti, šovinisti, rasisti, pa zar nije bilo za očekivati da se na taj dan – 30. svibnja – bivši Dan državnosti, dan kada su našeg generala Mirka Norca osudili na 7 godina zatvora, a sama policija je taj dan ocijenila visokorizičnim – zar nije bilo za očekivati neku frku? Pa da imamo mentalitet onih koji su nas klali 91-95, zapalili bi Markov trg, zastupnike linčovali, a pojedine ambasade digli u zrak.
Ali mi nismo takvi, iako nas pokušavaju prikazati takvim, pred nama samima, pred svijetom, svim silama se Pusićka i takvi poput nje trude da nas okaljaju, blate, samo radi svojih privatnih, sebičnih, patološko bolesno ambicioznih interesa. Prikazuju nas gorim od nacista, od Hitlera i trećeg Reicha.
Mene zanima do kad ćemo mi to trpiti, do kad ćemo se posipati pepelom za nešto što nismo učinili, do kad ćemo se posipati pepelom za nečija tuđa djela ili, još gore, za nečije izmišljotine? Do kad će trajati famozna hrvatska šutnja? Do kad će se Bog, domovina i obitelj izjednačavati sa fašizmom, nacizmom, šovinizmom i rasizmom?
Još jednom kažem da sam ponosna što sam bila na Thompsonovom koncertu jer sam ušla u povijest! A zašto sam ušla u povijest? Zato što je vrlo izgledno da će Thompsonu uskoro biti zabranjeni javni nastupi i Hrvatska će «ponosno» ponovno uvesti verbalni delikt. Toliko o našoj demokraciji. Dobrodošli u svijet Orsona Welsa, ISPRAVLJAM, pardon Georgea Orwella – 1984.
U srcu
Post je objavljen 12.06.2008. u 23:31 sati.