I dalje povremeno zujim po blog.hr i načitao sam se kretenarija da sam počeo fizički osjećati bol od toga. Mogu shvatiti natprosječno i ispodprosječno inteligentne ljude, ali ne mogu shvatiti ljude koji sagrade svoja životna uvjerenja na nečemu što se ne bi usudili niti izgovoriti kad bi malo razmislili o tome jer bi shvatili kako je to glupo. Uf, duga rečenica. A sad na bitno.
Ljudi jako vole izrabljivati istinu i prevrtati ju na način koji njima paše. Tvrdnja iz naslova je istina, ali to ne znači da je u redu vjerovati u što god hoćeš. Da, nitko ne može kontrolirati što je u tebi i ti možeš vjerovati u što god hoćeš, ali to ne znači da je u redu. Sad bi mi došli neki aktivisti za ljudska prava i pitali me kako bi se ja osjećao da meni netko brani da budem kršćanin. Iskreno, osjećao bi se super. Bio bi progonjen i znao bi da sve što radim radim dobro jer trpim za Krista, a ovako se pitam štima li sve. Ono u što ja vjerujem je istina (i nemojte se usuditi pitati me kako znam da je moja religija ispravna). Ono u što ja vjerujem mi ne odgovara uvijek, ali ja nemam pravo malo promijenit pravila jer meni taj tren ne pašu. Bog je Bog! Savršen, apsolutan, beskonačan, jedini... To što sam ja Njemu poseban i posebnog me napravio ne znači da ja On drugačiji Bog od Boga mog susjeda. Nema svatko svog posebnog boga. Bog je uvijek isti i svima je isti, bez obzira na to koliko smo mi različiti. Amen!
Osim blogova na temu me potaknula debilna izjava Severine koju sam slučajno čuo na televiziji. Uglavnom, ako ste do sada bili pošteđeni toga što se dešava na estradi:
Severina ima jedan stih u pjesmi koji je toliko glup da mi ga je neugodno staviti na blog, pa ćete ga morati sami naći: