Marketing
Kako smo se sproveli na djevojačkoj
Kasnim, puno kasnim... Vratimo se vremeplovom par tjedana unazad, lokacija: Rovinj. Taman gradić za vikend-bijeg i vrlo dobar domaćin duple djevojačke večeri. Jedina što ni tamo niste sigurni od omniprisutne njuške Ronalda Brausa na špici. Nisam mogla vjerovati... Dobro, cijene znaju biti malo nabrijane, ali budući da je pola Bavarske bilo taj vikend u Rovinju, neka se malo i zaradi.
Počelo je u Kanfanaru, u konobi Lipi i grdi.
Pristojne cijene, gužva, konobar četvrte životne dobi i zadovoljavajuća klopa još zadovoljavajućije količine. Odlična biska. Najzgodnije je bilo kad je blago uznemirena zapadnoeuropska turistkinja išla tvrditi četvorici lokalnih šljakera da nou smouking in hir.
Prvo malo domaćih narezaka...
Zatim istarska maneštra s puno slanine i kopra (ups, a di je slika?).
Navečer u Rovinju u Grisiji, pizzeria Sergio. Karijola je napokon dobila dostojnu konkurenciju! Najtoplija preporuka!
A pred kraj večeri, već se i fotiću mutilo pred očima...
Slučajnosti li, ali sljedeći dan bio je neki gastro festival. Štandići, šatorčići, dosta skromno i šaroliko, ali šarmantno. Kad si izvan Zagreba, na odmoru, na moru i suncu, definicija šarmantnog naglo se proširi. Bila je tu i majka svih rižota od plodova mora, ali moj želudac nije participirao u tome.
Druga, centralna večer počela je u slavnoj konobi Veli Jože u centru Rovinja. Rezervacija obavezna. Ambijent je odličan, jedino atmosferu malo ubije to da imaju konstantnu gužvu i sve ide ko po traci pa smo svu hranu dobili unutar pola sata i ništa od zamišljenoga višesatnog meženja dok se već otrijezniš, opet ogladniš i sve ponoviš. Žalim, strogo biljna i probirljiva vegetarijanka među nama nije se sjajno provela, ali mi ostale fino smo omastile brk. Opet odlična biska i medica. Kućna malvazija tak-tak.
Počela s mariniranim srdelama, nastavila miješanim školjkama na buzaru, a intermezzo je bila gratinirana jakobova kapica.
Nakon večerice, dilema za kulturno-umjetnički program je bila teška: Afion ili Matko Jelavić? A onda je još i Mirko Cetinski zapojio na rivi! No ipak je presudilo prijateljstvo s Lidijom, što se može...
Večer, odnosno jutro završilo je u Monviju. Otvorenje županijske megadiskoteke i sva istarska mladež znojna i polugola u njoj. Nama babama bilo je kao u nekom paralelnom svijetu. Ali izdržale smo do izlaska sunca, hura!
A jutro poslije? Uf. Plan je bio iskoristiti dan otvorenih podruma u Istri (o kojem sanjam godinama), a uvjeti su bili ekstremni: par sati sna, mamurluk, slabost, nervoza, mržnja spram vina... Idealno. Nekako smo se doklipsali do Matoševića i bilo je zbilja ugodno. Nevjerojatno, ali ispostavilo se da je njegova friška malvazija savršen lijek protiv mamurluka i gubitka volje za životom. Majstore! Jest da smo čovjeku ko termiti izjeli pola koluta povećeg degustacijskog sira, ali ostavili smo i koju kunu.
Ručak silom prilika u Motovunu, u konobi Pod voltom, ali na veliko iznenađenje vrlo ok. Fuži s divljači, ako dobro pamtim. Biska preskočena.
A onda vrhunac, šačica najupornijih ostala je i otišla mojim miljenicima - Benvenutijima, iliti Dobrodošlićima. Puno opuštenija i domaćija, šarmantno amaterskija atmosfera nego kod Matoševića. Vino ravno iz bačvice, mladi Benvenuti koji se trudi biti ozbiljan i profesionalan u odnosu na svog pripitog prijatelja nakalemljenog na nas (rečenica koju ćemo vječno pamtiti: You have big nipples), ja koja besramno guram svoju vizitku mladom Benvenutiju u ruke i nutkam se da ću prevoditi za vino... Benvenutiji, volim vas!
Ko što bi reko jedan eminentni bloger: ponovilo se! Tko je sljedeća mlada?
(zahvaljujem danči na fotkama)
I da se ne zaboravi:
Post je objavljen 12.06.2008. u 20:57 sati.