Marketing
scuse me while I kiss the sky
prije nekih mjesec dana sam poželjela da me jedna osoba voli iskreno i od srca. i od tada sam u potrazi za tim nekim Osjećajem. možda jednostavno trebam prestati tražiti i pustiti neke stvari da idu svojim tokom. mislila sam čak da se više nikad neću vratiti ovdje, na ovo virtualno Mjesto. blog Ipak znači nešto. ne puno, ali i to je sasvim dovoljno. i mijenjam stil i način pisanja.
dogodilo se toliko stvari, iako mi se ponekad čini da je sve to premalo za ono na što sam bila spremna.
mislim da sad sa malo više sigurnosti mogu reći da sam Zaljubljena. i čudno mi zvuči i još uvijek mi se čini da to nije prava riječ za ovo stanje. toliko sam puta poželjela zabilježiti negdje sve što mi se našlo pred očima, u snu, u glavi. a nikad nisam znala ni gdje ni kako.
čini mi se da se često ne uspijevam prilagoditi vremenu i prolaznosti i da se teško privikavam na sve ove situacije. volim promjene, ali ovo je ipak nešto drugo.
ako vjerujem da je nešto zbilja vrijedno truda, želim se potruditi. strpljenje mi često nije najjača strana, ali mogu ja i to. neki je sanjar jednom rekao da ništa nije nemoguće. naivnost? možda. nee.
Mislim da se više ne bojim voljeti, ali nesigurnost se ipak pojavi s vremena na vrijeme.
željela sam samo znati da mogu uhvatiti nečiju ruku kada mi bude teško.
a sada to i znam.
reći Hvala sada nije dovoljno.
hoćeš li shvatiti ako kažem da mi je stalo?
Post je objavljen 12.06.2008. u 17:25 sati.