Sad pitanja više nema, nema ni odgovora
Rekla je tiho tren prije
Nego nas je magla progutala nijeme
Mislila je gledati u mjesec još satima
Sklupčana na dnu sama
Niti trpnula nije dok smo nestajali
Ljutila se na pjesnike, vukove, zvijezde
I sve što ima nadohvat ruke
A nikada nije bilo njezino
Umotana u miris nadolazeće zore
Tiho je tiho plakala
I plela ruke oko moga pasa
Ležala je cijelu vječnost zamišljena
Pomalo izgubljena
A ja sam otišao...
Otišao bih da nas tren prije
Nije nijeme progutala magla...
Post je objavljen 12.06.2008. u 17:04 sati.