Marketing
koš terapija
apdejt. dejt s apom. hih. spoj s majmunom.
moj hobi: ispravljat bratu gramatičke pogreške koje počini u esemesu a piše kajkavštinom. pa kad mi napiše nebumo, ja prije svega istaknem da se piše ne bumo.
pitala sam se zašto sam suicidalna danas a sad znam - od nedjelje nisam vidjela nikog od bližnjih jer sam bila bolesna a sklona sam osamljivanju iako je tu blog gdje mogu nešto nadrobit pa nisam shizotipna kakvom bih htjela bit. dakle nisam ni izašla iz stana ni ništa činila osim proučavala humoristične serije pa naravno da tada zaključiš da je bolje da se sve to skonča. tako ja ne pričam ljudima o svojim kvarnim mislima nego zbijam šale kako sam to vidjela u humorističnoj seriji a nekad ubacim elemente drame što sam vidjela u dawson creeku ili se zbilja najjednostavnije napit
cheers
nego cilj za budućnost: napravit sentimentalni katalog pića
recimo
dalmatino votka
vermut
pina colada
pa bi ljudi ispričali zgode na koje ih određena pića podsjećaju, u kakvom kontekstu su ih pili, s kakvim društvom, te tričarije, ne preopširno jer je ovo doba trenutno i asocijacije trebaju biti duhovite i šokantne. onda bih ja to skupila ili netko drugi. bolje netko drugi jer sam ja nepouzdana, ali upamtite da je ideja moja. ja sam tvorac ideje a netko drugi može zaradit konkretne kune.
za sva ta pića bi ljudi dijelili svoje iskustvo a onda bi se svi mogli fino opijat do konca konaca. možda bi nas i te tvrtke koje proizvode pića mogle sponzorirat. becks pivo se ionak reklamira po principu tko je najveći jebač. pitam se koji alkohol se reklamira specifično prilagođeno ženama. nisam u toku sa svijetom marketinga ali ZNA SE DA SU VISOKO OBRAZOVANE MLADE ŽENE IDEALNE ŽRTVE ALOKOHOLIZMA, NEMOJTE NAS ZANEMARITI! recite da to godi našoj maternici.
bila sam sucidialna i sklupčana plakala na krevetu čekajući čovjeka da mu zabijem nož u leđa. no nakon čaše piva, evo me! vesela, poletna i pohotna. netko proguta tabletu, netko strusi čašice. uz to nestudijska verzija baby britain.. mmm
da, ja bih radije pisala koje piće me podsjeća na koje ljude. za svakog ljuda vežem drugo piće. da ne počnem, spisak je dug, a noć suviše mlada da bih je otpisala.
jesam li pretjerala, rekla previše? mislite li da sam gadna i opaka? a nisam ni rekla moj naziv za vaginu? to je vlažajna. hahahhaha. znam da nije smiješno. evo da me ne zamrzite, ja kao dijete u moru nevotke
moja omiljena pjesma iz osamdesetih. uz mad world od tears for fears. chris isaak je the man. a ne zaboravimo kako se podraživao sa zanosnom i putenom helenom u wicked game, još jednom remek djelu.
Blue Hotel, every room is lonely,
Blue Hotel, I was waiting only.
The night is like her lonely dream.
Blue Hotel...
taj hotel sam sanjala prije par noći. osim toga vijesti bi bile da prije nego što vidim čovjeka, čujem glas pa štap a onda glavu (ovo bi moglo biti lascivno ali želim reći da mi se ispod zgrade uglavnom šeću umirovljenici s pomagalima). nebo kredasto bijele boje kao i lice. učinilo mi se da sam nedostajala blagajnici u kerumu. kao da me pogledala zabrinuto gdje sam bila i što sam pila. imam dvije simpatične blagajnice. jedna ima plavu dugu kosu, druga ima kraću i asimetrično ošišanu crnu. vidal sassoon. sad se pojavila jedna zaobljena smeđa ali bojim se da više nema mjesta u mom toplom srcu, kaminu mog bića, lomači, kako želite. sviđa mi se mesar kod kojeg nikad ništa ne kupim ali on uvijek maše kobasicama i vitla sjekiricom i jedan koji se kočoperi raskriljenom kutom i dvodnevnom bradom među stalažama najčešće na alkoholnom dijelu a ja vrlo dobro znam tko se najviše mota na alkoholnom dijelu iako uvijek kupim vino na akciji ili belgijsko pivo, dok sam na trećoj godini kupovala vermuth i sjećam se da sam postajala nervozna, vratila bih se s predavanja, umorna, iscrpljena, gladna i nezaljubljena pa se umirila s dvije čašice buljeći u internet, no s paranojom da postajem alkoholičarkom, zato ne volim predugo čuvati žestice kod sebe. jednom mi je prijateljica ostavila joint ali sam ga zapalila i prije nego što sam uopće uspjela povući dim, zabila se u zid ravno na joint (oni koji me znaju uživo, mogu to vjerojatno dobro zamislit), tako je završila narkomanska karijera.
post je trebao početi opaskom da bi se u slučaju da jednog dana idem skočiti sa zgrade u mom džepu našla osobna iskaznica jer nema smisla nositi cijelu torbu i novčanik a bez ičega je jednostavno glupo. kažnjivo je djelo uostalom naći se na ulici bez osobne. to je sretna misao. svake noći prije spavanja gledam seinfelda.
Post je objavljen 12.06.2008. u 21:16 sati.