U prošli ponedjeljak si mi tako prokleto nedostajao...i sad mi nedostaješ ali možda nešto manje...
I pogodi se da pišemo zadaćnicu taj dan...
Utkan si u svaku riječ koju napišem.
Bez obzira što je tema bila "Šetnja mojim gradom" (strašno debilno), sve završi s tobom...
A profa očarana mojim "spisateljskim sposobnostima"..pffff..
Ako niš drugo bar sam zbog tebe dobila 5..a sad što to predstavlja..pa i ništa posebno..bar ne meni...
Evo kako je to izgledalo:
Šetnja mojim gradom
Udišem. Polako. Još sporije.
Lagan povjetarac mrsi mi kosu. Ne želim ići kući. Oštrina vlastitih osjetila ne dopušta mi to.
Cipele me sputavaju u trenutnom raspoloženju. Skidam ih. Osjetim lagano golicanje trave između prstiju. Savršeno mjesto. Konačno sam ga pronašla. Uranjam glavu u šarenilo i udišem esenciju moga grada. Opet. Zatvaram oči i prepuštam se. Misaona šetnja počinje. Ne mogu razabrati mirise koji mi dopiru do nosnica. Otvaram oči. Smijeh na drugom kraju parka odvlači mi pažnju. Kao u nekom filmu, slika pred očima mi se zaledila: Djevojke u šarenim haljinicama, držeći jedna drugi ispod ruke, odlaze u nove pobjede, a latice s drveća padaju im u kosu. Trenutak sreće. Kao kamerom zabilježavam ga u vlastitim mislima i prelazim na sljedeći. Stariji par s novorođenčetom. Nježnost kakva se samo kod roditelja može vidjeti. Sekundu poslije dotrči im malena djevojčica u ružičastoj haljinici noseći majci cvijet. Osmijeh i poljubac u čelo zažare joj obraze. KLIK! Zabilježeno. Mlada djevojka. Čeka nekoga. Lomi prste, nestrpljiva je. Konačno se pojavljuje on. Trče i bacaju se jedno drugom u zagrljaj. Ljubi ju po cijelom licu. Konačno ga je "natjerala" da prestane kako bi sjeli. Ni na trenutak ju nije pustio. Ona ne miče osmijeh s lica. KLIK!
Ponovno spuštam glavu na travu i sklapam suzne oči. Nedostaje mi. Jedna suza, Izdajica, Otela se iz oka. Mrštim se. Čujem tihi smijeh. "Zašto se opet mrštiš?" Jedva uspijevam progovoriti: "Došao si." On se još uvijek smije. "Pa zar misliš da bi te ostavio samu ovoliko dugo?" Privija me uz sebe..malo prečvrsto. Naglo se budim. Razočaranje. Nema te.
* Znam, ima ovdje jedan sličan post već napisan...ali koristila sam vlastite riječi tako da i nije toliko bitno...maaah, bezze...nisam znala šta bi pisala..
Post je objavljen 12.06.2008. u 12:04 sati.