Marketing
Crveni konji
Lovac i u njegovoj ruci uže a ja sam prespor, više ni galopirati ne mogu kao nekada pa kao da svjesno popuštam njegovoj perverznoj želji da me zatoči. I pokorno hodam za njim a uže kao da natopljeno je kiselinom i vezano za otvorenu ranu a ne želim mu pokazati koliko mi je sloboda značila pa se u mojim crnim očima samo nakupljaju suze a plakati ne želim jer nikada nisam plakati znao. Odvukao me do ograde gdje su ostali konji bili privezani i vidio sam njihove noge vezane i slomljene, onesposobljene za hod a kamoli za galop. Iz presivih oblaka pada nevjerojatno tiha kiša pa je sve ostalo jednako tako utihnulo jedino što se čuje je tiho jecanje konja a suze iz njihovih očiju stapaju se sa kišom i izgleda da svatko od njih zna nešto osim mene. Čujem njegov teški hod i čizme što gaze kroz blato i mutne oči vide palicu u njegovoj ruci. Zašto pitao sam pogledom a on nije znao odgovoriti, znao je jedino snažno zamahnuti palicom i udarati,udarati i udarati sve dok nisam odustao od pitanja i zapečatio pogled jednom zauvijek. Svijet je sada crven od njegove ljubavi prema meni i pomislim da sam zahvalan svojem krvniku što tako nježno udara dok ne umrem. Prvi put plačem ali nisu to suze već krv što tako silno klizi niz moje obraze. Postao sam jedan od crvenih konja koji umiru zbog drugih kako bi pokazali da se se umrijeti uopće ne isplati...
Post je objavljen 12.06.2008. u 11:18 sati.