Postoje dani kad jednostavno nemate inspiracije, kad se krećete po nekakvom koncu koji netko povlači ispred vas. U pravilu takve dane provedem radeći nešto u čemu uživam, jer tu najbolje dolazi do izražaja moja mazohistička crta. Pazi-ne volim kad je drugome lijepo jer sam strašno ljubomorno đubre, i nešto mora biti jebeno dobro da bi ja tome odao priznanje, ali isto tako ne volim kad je meni lijepo. Zato što onda dižem standarde, i znam da će bilo kakva promjena uzrokovati da mi ne bude više toliko lijepo.
To je i jedan od razloga zašto ne volim žene nakon orgazma. Ok, svršio sam, sad mi daj da na miru pokupim svoje stvari i posvetim se sam sebi. Obavili smo što se treba i sve 5. Ne znam kako je tebi bilo, u jednom trenu mi je čak i bilo stalo da ti bude lijepo, ali sad mi je apsolutno svejedno. I ne jebem priče o preuranjenoj ejakulaciji-gle sestro, ako ne znaš recept kako napraviti ukusno jelo, ni najkvalitetniji sastojci za isto ti neće pomoći da uživaš u njemu. Prema tome-žene su krive za svaku preuranjenu ejakulaciju. Uz malo razrade, teorija bi se mogla primjeniti i na impotenciju. Svi tvrde da je uzrok impotencije u 95% slučajeva psihološke prirode. Ok-znači, u glavi je. E pa sad...ako ti nisi uspjela doći do onog pravog centra u glavi, nema ni reakcije. I don't fucking dig you. Nešto ne štima, stvar ne radi..nema napona, nema struje, nema snage. Jednostavno i okrutno.
Ne izlazi mi već dva dana iz glave onaj razgovor sa sue. I sve više mislim da je u pravu. I imopotencija je jedan od kriterija odabira. I to onaj najokrutniji, koji daje najjaču pljusku egu, i njegovom i njenom. On misli: zemljo, otvori se zato što mi se nije digao, a ona forsira crvenilo flamenco tipa zato što mu se nije digao na nju. Ali tko bi se tu kome trebao ispričavati? Uobičajeni klišej je da se mi muški ispričavamo. Ali to je kao da se ispričate pijanom vozaču koji je naletio na vas automobilom; „jao,sori što sam ti dopustio da naletiš na mene svojim autom“. Pa to je jebeno apsurdno!! Primjenimo recept na žene: „Sori što mi se nije digao na tebe, jer: ne sviđaš mi se /smrdiš /smeta mi tvoja treća sisa /imaš sestru koja je zgodnija od tebe / ležiš u krevetu kao truplo sa toliko talenta za seks kao i bukva iz Šervudske šume /sam zaokupljen prebrajanjem uraslih dlaka na tvojim leđima...“. Jel vidite da to nema smisla? MI se ispričavamo NJIMA jer su ONE u nečemu zajebale. Alo jeboteee...
Pazi 'vamo: ja još uvijek sam određujem svoje kriterije što se tiče nekih stvari. Ako mi se ne diže na tebe, onda to znači da ne zadovoljavaš MOJE kriterije. S obzirom da ja to znam,a do neugodne situacije je došlo, to znači da ti forsaš i dalje. A to bi se kolokvijalno moglo protumačiti kao napad na moju osobu! I to napad seksualne prirode...jebote, doživiš konačno to seksualno zlostavljanje o kojem svi pričaju i onda se još moraš ispričavati zbog toga ili ti treba biti neugodno?!? Ima li ovaj svijet smisla?!?
Sad odgovor na pitanje koje si svi sad postavljate-kad se to njemu nije digao? Moj ego vodi statistiku o tome na ovaj način:
1. broj mojih orgazama
2. broj ženskih orgazama koje sam izazvao
3. broj ženskih orgazama za koje mislim/se misli da sam ih izazvao
4. broj koitusa koji su predugo trajali
5. broj koitusa koji su prekratko trajali
6. broj neuspjelih koitusa
7. razno
Iz priloženog je vidljivo da se dogodila i situacija da mi se nije digao. Priznajem, nisam imao srca reći dotičnoj da je jedino što na njoj vrijedi njena oralna sposobnost, i da sam najsretniji što je to prvo po redu obavila u najboljoj maniri i do kraja, pa ja ne moram doslovno „odrađivati“ one loše epizode nakon toga. Jednostavnije je bilo izvući se na nedizanje i šemu „jao, ovo mi se prvi puta dogodilo (da,stvarno se prvi puta dogodilo da NE želim da se seks ima „part two“). Nemam problema sa priznavanjem toga, jer omjeri prvih nekoliko stavki još uvijek igraju u mom timu, pa ono...
Zašto sam napisao ovaj post? Po prvi puta ne zbog sebe, nego zbog jednog vjernog fana koji mi se sinoć po ne znam koji puta žalio kako je imao, nakon duge suše, nekoliko one night standova, ali je sve to kurac, jer on želi nešto više. Stari moj, ti nisi emo..ti si emotivno impotentan. Bacaš drkicu na kozmičku povezanost duša, izmjenjivanje misli i tajnih pogleda, a ustvari ti se ne diže u tom smislu, jer ti je kriterij sjeban do granice neprepoznatljivosti. Očajnički žudiš za ženama, i onda kad konačno dođeš do njih, odradiš onaj mehanički dio, pa se zatvoriš u svoj svijet, potučen do koljena, jer te ego opet šamara emotivnom impotentnošću (ako ti treba slikovitije objasnit: tvoj mlohavi emotivni kuračić te mlati po čelu jer opet tragaš za Pegazom). Trgni se iz toga, ljubav ne postoji, bar ne u tom obliku u kom ju ti tražiš. Postoji seks, postoje hormoni, postoje kemijski spojevi koji su znanstveno objašnjeni. Postoje velike sise, hrpa love, britki jezici i moć u društvu, nakrcanost podacima i inteligencija-sve je to ljubav. Ali ne postoji još i ONO nešto što bi te guralo kroz život,ništa osim tvog ega. Ljubav se može racionalno objasniti. Pokušaj to shvatiti, jer to je izgleda jedina viagra koja ti može pomoći. Ne postoje emotivni bogalji, postoje emotivne budale, koje ne shvaćaju što se događa oko njih.
Nadam se da ste shvatili. Za one doslovno impotentne-kad vam se idući puta ne digne na nekoga, ne da se morate početi ispričavati, nego ju još i napadnite da je ona kriva. Ako mi ne vjerujete,vjerujte onoj staroj: uvijek kritiziraj ženi-ako ti ne znaš zašto, ona će znati. A za one emotivno impotentne-dobro došli, ova planeta na kojoj se nalazite se zove Zemlja, ima svoju atmosferu,gravitaciju i svoja pravila po kojima se igra. Nadam se da ćete uživati u boravku kod nas. Hvala.
np: Incubus – Paper Shoes
Post je objavljen 12.06.2008. u 01:21 sati.