Kako da više pičnem ovo moje pisanje, ovo moje noćno teško pisanje i razmišljanje o proteklom danu. A protekli da je bio sličan prethodnom, s jedne strane gledaš sretne ljude, s jedne strane čuješ osobe do kojih ti je neizmjerno stalo, a onda se vraćaš u stvarnost i razgovaraš sa svojom sestric, i sve ljepo šta ti se dotada dešavalo gubi nekakovi smisao, jer ona stobom teško razgovara, ona meni prenosi svu patnju kroz koju prolazi. A dragi moji prijatelji, nedaj bože nikome takovo iskustvo, takovu bolest, nedaj bože nikome nikada da osjeti šta je bol i patnja, jer ova patnja prelazi granice ljudske izdrživosti, a opet sa druge strane gledam da je ta patnja potrebna da se moja draga sestrica izvuče iz svega, da svojom neizmjernom patnjom pobjedi ovog zlog neprijatelja i da ide dalje u životu. A moja draga sestrica, će pobjediti tog uljeza, pobjedit će kao i dosada a sada joj samo treba mir, treba joj bratska i prijateljska ruka, a toga ima koliko želi i imat će dok god bude trebala. Laka ti noć, draga moja sestrice, spavaj mirnim snom!
Post je objavljen 12.06.2008. u 01:00 sati.