Marketing
RECENZIJA: COLDPLAY
Kad bih radio top 100 najboljih pjesama ikad, na njoj bi se našlo čak nekoliko pjesama grupe Coldplay (Don't Panic, The Scientist, Yellow, Speed Of Sound..). Neke od njihovih pjesama obilježile su britansku pop glazbu u zadnjih desetak godina, priskrbile im milijune fanova i pregršt nagrada, uključujući i nekoliko Grammy nagrada. Isto tako, kad bih radio neku top listu najboljih albuma, čisto sumnjam da bi ijedno mjesto zauzeo neki njihov album (eventualno A Rush Of A Blood To The Head, no nisam siguran). Recimo onda da sam fan (veliki!) nekih njihovih pjesama, no ne i njihovih albuma. A Chrisa Martina bih s lakoćom (ruku pod ruku s Adamom Levineom iz grupe Maroon 5) stavio u neki top najantipatičnijih i najpretencioznijih glazbenika. Cijeli ovaj uvod utoliko što se ne mogu oteti dojmu da se ta pretencioznost proteže kroz većinu njihovih albuma.
A s novim albumom ista stara priča. Jedna do dvije odlične i svevremenske pjesme (Viva La Vida kao jedan od najboljih glazbenih trenutaka u zadnjih nekoliko godina pa i više) i ostatak više manje zakrpan Martinovim jaukanjem i cmizdravom melankolijom upletenom u hrpu dosadnih i predvidivih metafora. No znaju oni svoj posao, pa će kao i svaki put slavu i novac ugrabiti na najjačim trenucima albuma izbacujući ih kao singlove i namamljujući tako ljude da kupe album. Na vlastitu odgovornost, moram dodati.
Album u prodaji od sutra.
OCJENA: 3+
Post je objavljen 12.06.2008. u 00:34 sati.