Pregled posta

Long way homE ( Hard. Conf. Vol. 39 )

Mogu si predvidjeti svaki dan koji proživljavam, jer svi su tako isti i tako dosadni i tako isti...
Mogu lupati po zidovima, po stolu, odvest se negdje, to stare in the sun, and to stare in the sea, i sramiti se svega što radim, ali ja to mogu sve u svojoj sobi, i tamo se ne sramim :D

Nakon mnogo mnogo mnogo dana ljepih i ružnih, otvorim ponovno blog i pročitam zadnji post, gdje sam tako bolesno i patetično naveo jednu osobu za tzv žrtvu, ona će znati ko je, muško je ovaj put x).

IMA NEKE STVARI KOJE BOLE, KOJE SU ISTINA, KOJE SE SPOMINJU NIKAD A KAMOLI U PREPIRCI. To je okrutan kontekst i to ni nemili ljudi nebi rekli. Da mi je mama umrla, rugao bi mi se zbog toga?!
Znam da o sebi svašta govorim, i ponekad ide predaleko, zbog toga mi je tako krivo sada, zbog toga mi je tako krivo sada.
Čemu se uopće petljati s takvim ljudima, i da te, ponad svega, redovito uplaše s nekom zagonetkom rečenicom od 3 riječi uvrh glave, a ni ne znaju šta su rekli niti su mislili ono što su rekli.


Počeo sam dogovarati svoje prekrasne praznike. Zbog toga mi je neopisivo drago. Pozdrav svima s kojima sam se dogovorio do sada.


Jedna-dvije za Ivu



Sa grižnjom savjesti citirat ću Anu :D - ljudi uprogramirani da spašavaju svoje guzice - tako i ja, Iva. A tako i ti i mnogi oko tebe, ali taman kad odlučiš biti iskren, da pošteno kažeš šta te muči i da kažeš kad te netko pita, očekuješ da ti dođu u susret pruže ruku i shvate te, ne?
Ne. Iskrenost je fuj. Iskrenost je fuj. Ne valja.

Međutim, ja se više ne branim niti napadam jer sam našao utočište u jednoj djevojci. Upoznat ćeš je, Iva, ako ne ovaj vikend, sljedeći :D
Drago mi je, Iva.



A da se ja malo nastavim žaliti. Na kraju krajeva, moji zdrastveni problemi nagovješćuju da neću dugo ...



I jedna informacija Petri i Mateju - - - Imam prijatelja.
Malo, par, par, ali i to je previše za jednog čovjeka, neki ne znaju ni šta su, a kamoli da ih nabroje. Hvala Vam, svima koji su bili tu da me slušaju, hvala Liviji koja me već zadnjih par večeri sluša u parkiću, i siguran sam da zna o čem pričam =D.
Veselim se vikendu kao nikad do sad, a kao nikad do sad mrzim školu. Eto.


Nadam se da sam dobrodošao opet u bloghaer sektu, jer uostalom, u svijetu nisam ^^.

Vjeko. Ponad svake turobne magle sije mala moćna duga - - Rekla naša raska. Pametna.


I jedna poruka svim čitateljima i nečitateljima -> Svi će vas uvijek razočarati svojim lošim stranama. Stvar je u nama. Loša strana dio je čovjeka <-
Jer naša greška nije to što smo ljudi, nego zato što se ponašamo ko ljudi.


Ovo je samo 39-i u nizu od mojih ingenioznih postova, Long way home hardcore confessions vol. 39 - - -

I nešto jako zanimljivo za one s jednom zanimljivom crtom karaktera, a ja je, eto, imam, nažalost ...


Chapter I

I walk down the street.
There is a deep hole in the sidewalk.
I fall in
I am lost . . . I am helpless
It isn’t my fault.
It takes forever to find a way out.

Chapter II

I walk down the same street.
There is a deep hole in the sidewalk.
I pretend I don’t see it.
I fall in again.
I can’t believe I am in the same place.
But, it isn’t my fault.
It still takes a long time to get out.

Chapter III

I walk down the same street
There is a deep hole in the sidewalk.
I see it is there.
I still fall in . . . it’s a habit.
My eyes are open.
I know where I am.
It is my fault.
I get out immediately.

Chapter IV

I walk down the same street.
There is a deep hole in the sidewalk.
I walk around it.

Chapter V

I walk down another street.



>- pozdrav -<

Post je objavljen 11.06.2008. u 23:09 sati.