polako kontrolu gubiš,
prečvrsto držiš,
lanci pucaju u tvojoj nemoći,
sve se raspada,
poput zrnaca pijeska rasipa,
ravno pred tvojim očima,
sve što si mislio da ću biti ja…
jer osjećam te,
u tim prostorijama,
oko tebe toplina tijela,
nježni dodiri dlanova,
osmjesi na licima,
očima vidjet ne moram,
da bih vjerovala osjećajima…
sreću sam ti poklanjala,
a ti ju svjesno dijeliš s njima,
moja sreća na tuđim licima,
sve si iscrpio,
poput oluje krošnju ogolio,
samo slane suze,
i bol u grudima si ostavio…
jer osjećam te,
u tim prostorijama,
oko tebe toplina tijela,
nježni dodiri dlanova,
osmjesi na licima,
očima vidjet ne moram,
da bih vjerovala osjećajima…
Post je objavljen 11.06.2008. u 20:39 sati.