Marketing
Tonovi istine.
Nezanima me sto ces mi opet reci da mi je post depresivan, ali u ovom trenutku, pisanja, to me zbilja ne zanima. Imam valjda pravo biti jos malo u komi. Ali naravno, nisam zaboravila na podrsku koju dobilam iz skole. Moje cure. Valentina, Dea, Anja, Iva, Ana, moja mala najbolja Ivana.. Ima vas puno. Sta bi ja bez vas? Profesora koji su mi kolko-tolko izasli u susret.. Nadam se da mi tu spadaju i moje cure (i Andro) s zbora.. Pa cak i ti koji mi citas svaki post, a neda ti se komentirati. Ili jednostavno nezelis da znam da me citas.. Nemas beda, sve ok. Sam ti citaj. Mozda nesto naucis.
"Zasto si dosla u skolu?"- pitanje koje sam jucer cula kada sam dosla u 8.45h u skolu. Kako su ljudi blesavi. Velika vecina. Tako ne shvacaju sto imaju. Trenutno ne mislim na osobu koju vole, pa onda.. Nego mislim na to sto im je Bog dao. Pametnu glavu (kako kome), udove i sposobnost tijela. A ovako, kako sam ja sada, ode samo mali komadic (nista) toga u svemu tome sto imas i sve ti se srusi. Kada dodjes doma. Nakon nastave. Nakon tvojih duznosti.. Nikada ti nece biti toliko tesko i nikada neces imati toliko puno problema da ce se moci mjeriti s covjekom koji si sam nemoze nista napraviti. Dorucak, sloziti knjige za skolu, odmah se javiti na prvi "ring" zvona telefona.. Nikada nije tako tesko. A ovako.. Uzasan je osjecaj. Ali danas u skoli. Jednostavno to zaboravis. Falio mi je taj smijeh koji mi se vratio jucer u skoli. Uzitak smijati se drugima na njihove glupe bisere, sada mi uzasno fali.. I onda me pitaju, pa zasto sam dosla u skolu.. Ma, koliko god bilo naporno u skoli, neshvacas da su tamo prijatelji. Oni koji ce ti nakon, evo 8. godina svakodnevnog svadjanja, grljenja, prepiranja, malih ljubavi, biti uz tebe. Mozda ne svi. Moje cure ce biti. Barem su me uvjerile u to. A sada cemo vidjeti kako ce to proci. E to je ta sumnja.
Nikada neznas sto ces dozivjeti. Kada ce se taj tvoj standardni zivot prekinuti. Nisam ni znala da ce 6.6 u 7.55h biti zadnji puta u zivotu da cu s Valentinom ici u (svoju jos uvijek sluzbeno) osnovnu skolu. Kada jednostavno ne shvacas da je to mozda zadnji puta da ces to uciniti. Na takav nacin..
A sada. Cim sam se probudila ovo nikakvo jutro, bez sunca, cim sam ustala i dosla u drugu sobu pomocu staka vec sam osjetila umor. Mogla sam se vratiti nazad u krevet.. Sada sam opet (mozda i dalje) nezadovoljna. Neznam sto vise napisati..
-> 29.6.2006.godine, u Crkvi SV. Obitelji, u 11.30h ce zbor Bijeli San uz pratnju Filipa Faka i dirigentsku palicu Marte Bergovec odrzati koncertnu-misu povodom zadnje mise za mlade ove akademske godine.. Svi ste pozvani (:
Post je objavljen 11.06.2008. u 18:50 sati.