Nepravda i prijevara kao instrumenti
rada stečajne upraviteljice
Brzinom puževa hoda se pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede posljednjih deset godina raspodjeljuje državno zemljište. No od početka mandata koalicijske vlade HDZ-HSS-HSLS ministar poljoprivrede i njegovi državni tajnici poljoprivrednicima obečavaju novi Zakon o državnom zemljištu, koj bi trebao biti dovršen i usvojem do kraja lipnja ove godine. Kada će to uistinu biti i kako će se po tom zakonu raspodjeljivati državno zemljište, koje država niz godina čuva kao da se radi o kapitalu koj je namjenjen nekom drugom, a ne hrvatskim poljoprivrednicima i farmerima, tek ćemo vidjeti.
U slučaju o kome sada pišem također je riječ o državnom zemljištu, koje je po jasnoj zakonskoj osnovi poklonjeno braniteljima Nikoli Sliškoviću iz Gornjeg Marinkovca i Milanu Šestaku iz Podlužana u općini Dubrava. No stečajna upraviteljica poljoprivredne zadruge «Gramip» Dubrava (PZ Gramip) Marija Tomeš koja već devet godina vlada imovinom PZ «Gramip» Dubrava na način da zemlju preprodaje i prodaje po vlastitoj interesnoj shemi, a sve pod pokroviteljstvom Trgovačkog suda u Zagrebu, sudski je Sliškoviću i Šestaku oduzela zemljište. Budući da im je prema zakonskoj odredbi zemljište darovano, već osam godina Slišković i Šestak traže načina da im se darovano zemljište ponovo vrati, ali ne nalaze načina za to. Jer osobe koje bi trebale slijediti zakone i poštivati meritum, nelegalno žele zaraditi.
Kako je moguće sudskim putem ljudima oduzeti zemlju koja je prema darovnici njihova, a nije moguće sudskim putem tu darovanu im zemlju ponovo vratiti ?
U čijoj je ingerenciji pravda prema tim ljudima?
Evo tijeka događanja!
Nikola Slišković umirivljeni branitelj 20.4. 1999. podnio je zahtijev Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i vodnog gospopdarstva da mu se daruje poljoprivredne zemlje poljoprivredne zadruge «Gramip» u stečaju koje je locirano na području općine Dubrava, koje je kao takvo u vlasništvu RH, na što je imao pravo po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Slišković se tu popziva na članak Zakona koj glasi « Tako je temeljem ovlasti iz članka 40.stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu NN 54/94 - pročišćen tekst NN 27/95 i NN 48/95 , Vlada RH 25.svibnja 1996. donijela je Odluku o kriterijima za darivanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Ta Odluka je donesena kao akt poslovanja kojom je propisano da se spomenuto zemljište može darivati, među ostalima « obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskoga rata, invalidima domovinskoga rata i braniteljima». U praktičnom provođenju ove Odluke Vlada RH daruje bez naknade poljoprivredno zemljište razvojačenim nezaposlenim hrvatskim braniteljima.
I tako je 25.10. 2000. godine Nikola Slišković dobio Odluku prema kojoj mu se daruje 23 ha poljoprivrednog državnog zemljišta na području općine Dubrava, točnije na polju Pehardovec ( KLASA : 320-2/00-1/785, UR BROJ: 525-09/00-03/SP)
Taj darovni ugovor Nikola Slišković i njegov suvlasnik također branitelj Milan Šestak u Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i ruralnog razvoja potpisali su 19.2.2001.godine (KLASA: 320-2/00-01/1417, UR BROJ: 525-09-0004/SP. Zemlju su u gruntovnicu upisali 22.2.2001. godine.
Znajuči da je hrvatskimm braniteljima Sliškoviću i Šestaku zemlja darovana na području PZ Gramip u stečaju, Marija Tomeš stečajna upraviteljica podnosi žalbu općinskom sudu u Vrbovcu na taj čin i «sjeda» na zemlju upisanu u gruntovnicu. Žalba na Županijskom sudu joj je odbijena, ali u gruntovnici nije skinut teret sa zemljišta upisanog na Sliškovića i Šestaka.
Prema riječima Nikole Sliškovića, kako bi samo Marija Tomeš mogla raspolagati s zemljom PZ Gramip, uz pomoć Borisa Koketija, zamjenika državnog odvjetnika, Marija Tomeš svu državnu zemlju preko Trgovačkog suda vraća PZ Gramip u stečaju..
Dalje, prema riječima umirovljenog branitelja Sliškovića Županijsko državno odvjetništvo i općinska državna pravobraniteljica u Vrbovcu Štefica Salaj dobili su zabranu od tadašnjeg šefa Marije Tomeš, Borisa Koketija da podnose žalbu općinskom sudu u Vrbovcu na doneseno riješenje Trgovačkog suda o upisu u gruntovnicu i zemljišne knjige, tako da se stečajna upraviteljica upisala i odmah 105 ha državne zemlje PZ Gramip prodala Dinku Zadri vlasniku šećerane «Viro» iz Virovitice.U tih 105 ha prodano je i 23 ha Slikovićeve i Šestakove darovane im zemlje, za 235.000 kuna.
Nakon toga Slišković i njegov suvlasnik Milan Šestak iz Podlužana 7.9.2004. podnijeli su žalbu na Trgovački sud u Zagrebu koja je 25.4.2006. godine odbijena. Nakon toga s odvjetnikom Stjepanom Hercegom podigli su tužbu Ustavnom sudu RH od kojeg do danas nije došao nikakav odgovor.