…evo ljudovi moji prvo ću se svima ispričat što ne ostavljam komentare ovih zadnjih dana baš previše, ali nekako mi se ni neda visit na kompu i komat i pisat postove…ljeto dolazi i kraj škole pa tako da baš ono nemam vremena ništa…
…nego da ja krenem sa postom…naime radi se o tome da ovih zadnjih dana često od Martine, Sare i Daliborke slušam kako imaju nekog koga vole, ali ipak svaki vikend su sa drugim…i onda kad ostanu same, povrijeđene i sjebane, onda kukaju, cmizdre, žale se…ali ne kužim zašto to rade??kakva je fora u tome…ako nekog voliš i ako ti je do nekog stalo zašto onda ga ideš varat...zašto ga onda tjeraš od sebe…pa nije ni on toliki idiot da to neće kad-tad shvatit…i baš zadnjih dana puno razmišljam o tome, ali nigdje ne mogu naći nikakv odgovor…postavlja mi se samo još više glupih pitanja na koje nema odgovora…ja osobno nemam ništa protiv tih ljudi što su sretni i što se hvale kako su prevarile dečka, ali ne mogu ih ni shvatit…zar toliko nisko padaju...zar je danas fora bit neka kurva i da se ljudi okreću za tobom i smiju ti se, jer znaju kakva si...zašto na takav način ponižavat sebe...zašto vole stvarat krivu sliku o sebi…i onda baš takve osobe dođu meni i kažu kako sam kurva...a nikad se ne zapitaju dali je to ljepo i dali je to što one rade stvarno pohvalno…ne nije..i sad će mnogi reč i kako sam glupa i kako sam ovo i kako sam ono, ali ja samo govorim svoje mišljenje, jer stvarno takve ljude ne mogu shvatit…ne razumijem kako ih može usrećiti nešto što će povrijediti drugog, a onda kad taj drugi povrijedi njih, onda su svi krivi, onda sve mrze, samo su one uvijek bile u pravu, samo su one najpametnije i najbolje…ne bi sad htjela tu govorit nešto što meni one kažu, ali krenut ću sa jednim primjerom…naime jednu od tih triju cura dečki ne jebu niti dva posto...ne vole ju baš previše...i onda kada si nađe nekog tko će biti uz nju i tko će biti sa njom, ona prevari...i onda cmizdri kako ju je ostavio…pa normalno da ni on neće trpit da ga netko ismijava kako ima curu, koja ga vara sa njegovim najboljim frendom...i onda jednom prilikom, dok su obadvojica biti pijani uspijela ih je obadvoje sjebat, pa su obadvojica slinila za njom...i normalno da to ne bi bila ona da se nije pohvalila cijeloj školi i okolici...e a onda…onda dođe dan..pakleni dan, kada su zapravo obadvojica malo promislili i shvatili da ih cura samo iskorištava…i normalno onda opet suze…ali neka meni je baš drago, drago mi je radi toga što nije uspjela u onome što je namjeravala...što su oni nju preduhitrili i što su ju sjebali prije nego ona njih…i sad neka ona pati koliko god joj to srce želi…sada ju više nitko neće pogledat…
…često puta čujem kako mi ljudi govore kako sam ja opsjednuta svojim dečkom...da kako mogu biti sa njim toliko dugo, a da ga nisam prevarila...e pa evo tu će naći odgovor...ljubav čuda čini…kad se nekog voli, onda se i pokušava zadržati ga za sebe i kraj sebe, a ne otjerati ga…i što meni sad fali… nisam ništa propustila sa time što ga nisam prevarila…ma kad malo bolje razmislim…zapravo jesam…jedno jako loše iskustvo i jedno jako veliko poniženje…a i gubitak osobe od koje mi je stalo i koju volim..možda sad nisam faca kao Martina, možda sad nisam dovoljno hrabra, da bi išla dovodit vezu i moju ljubav prema njemu u pitanje da bi se ja pokazala kako me netko želi ili kako i ja mogu biti jedna od njih pa ga varati…mogu…tko kaže da ne mogu…ali ne želim…ne želim gubiti nešto što mi previše znači…i kad je tu, i kad je kilometrima daleko, ja ću uvijek imati isto mišljenje…ne ču biti faca niti sad, a niti onda kada ode i na kraj svijeta..neću jer ne želim…što me košta sačekati ga…što me košta biti mu vjerna…ništa...ali baš ništa…ma možda me i košta samo ne na loš način, nego na dobar…samo ću steči još više njegovog povjerenja, samo ću još više njegove ljubavi dobiti…i onda, kao zaključak ovog svega…mogu ja što god hoću, ali pitanje je želim li ja to…želim li gubiti nešto što volim i nešto što mi znači…
Post je objavljen 11.06.2008. u 16:08 sati.