Najdraže moje
Ovdje ti pišem sve ono što ti ne mogu reći, a što moram na neki način izbaciti iz sebe. Volim te, nisam ti to rekla, da jesam možda mi ne bi nanosio toliko boli kao sada.
Ne znam u čemu je problem, osjećam da te gubim. Iz dana u dan sve više. A znam i da nisam ja kriva za to, dala sam cijelu sebe, sve što sam mogla i znala za tebe. Trudila sam se za tebe kao za nikog do sada.
Ali koliko god te voljela nije u mojoj prirodi da podnosim tvoje hirove. Nisam tako odgojena. Koliko god te voljela više volim sebe.
Puno sam toga uz tebe naučila, prešla prag svoje tolerancije i shvatila da zapravo znam i da sam sposobna voljeti. Do sada sam uvijek birala dobrice, dečke bez autoriteta koje je lako vrtit oko malog prsta i nikad ni jednom nisam dopustila da me upozna i da mi dođe toliko blizu koliko si ti uspio.
Zbog tebe sam po prvi puta skinula svoju masku i dopustila si da se vežem za nekoga. I koliko god sada boljelo nisam požalila. Jer ljubav je lijepa, i nakon ovoga, ako je ovo kraj, uvijek će mi ostati uspomene i trag u srcu.
Volim te i znam da tvoji osjećaji nisu jednaki. Uvijek smo znali da ja volim više i da više davam u vezu. Možda nas je uništila daljina, a možda je ova šutnja samo još jedan od tvojih djetinjih hirova na koje sam navikla.
Jer ti si ipak u duši samo jedno veliko dijete, i ta tvoja naivnost i zaigranost je ono što najviše volim na tebi.
Riješit ćemo ovo danas. Vjerujem u nas. Ali čak i ako je ovo kraj preživjet ću. Mislim da si zaboravio koliko sam ja zaista jaka.
Ako je ovo kraj onda je zauvijek.
Post je objavljen 11.06.2008. u 07:28 sati.