Vrijeme se ipak vratilo..
Opet je sve tu..
Nadam se da je sve ok..
"Otvori malo prozor da izađe sve ružno napolje
svi rastanci i tuge i one naše stare nevolje"
Digla sam fiziku na 3, i napravila vremeplov..
Digla sam kemiju na 3, i shvatila zašto volimo..
"Otvori malo vrata da uđu onda lepa sećanja
da kad te vidim gledam, gledam te bez trunke kajanja"
Digla sam matematiku na 4, zbrojila sam 2 i 2 i shvatila što je stvarno važno..
Dobila ukor, i naučila se pritom boriti za ideale..
"Probala sam sve, ali ne ide, s tobom je uvek najbolje
deset načina da te zavolim, a nijedan da ti odolim"
Naučila se prilagođavati..
Naučila kontrolirati vrijeme..
I uvijek biti optimist..
Postala gotovo savršen glumac..
Još veća ljenčina nego li sam i prije bila..
I naravno štrajkala iako nisam shvatila jesam li nešto postigla njime..
Još nije gotovo, ali meni još nije ni krenulo..
Kako vrijeme brzo teče u ovim uvjetima..
Ne želim to..
Stani! Želim još biti tu..
Još godina i pol pa sam punoljetna..
Ali ja uopće nisam osjetila razliku od one male djevojčice dosad..
Bar u svojem znanju iz latinskog..
Ali sam svakim danom još veći borac za svoje ideale..
Pa makar ne bila na fizici do kraja godine..
"Ovi zidovi duše imaju više nego ti"
Iako ne znam što ću time postići..
Ali sredstvo opravdava cilj..
Ma, uglavnom: 2.b je zakon!
Bar sam to naučila ove godine..
Još malo pa imamo pauzu..
Više ne markiram..
Uživat ću s vama do kraja..
"Kucam ti poruku k'o oproštajno pismo
možda smo mogli sve, a žao mi što nismo"
Post je objavljen 11.06.2008. u 00:18 sati.