kada tuga uđe u srce.................
kada pomisliš da ni ljubavi , prijatelja pa čak ni neprijatelja više nema,
reci Bože..............
Kada pomisliš da je život prošao pokraj tebe,kada pomisliš da ni prijatelj više ne možeš biti,suprug, ljubavnik, otac, ili samo putnik suputnik, pomisliš da možda ni ne postojiš. A tu si postojiš, samo pitanje gdje , i u čijem srcu.Postojiš jer osječaš, osječaš jer boli. boli što postojiš......................... što si tu , pitaš se? zašto uopče postojim ,? samo zbog toga da osječam,? koga briga što ja osječam, a osječam bol.... bol što uopče postojim.
I kada pomislim da postojim sa razlogom pitam , Bože s kojim razlogom ?
i kada prihvatim da razlozi postojanja polako nestaju, iz dana u dan ,jedan po jedan,a, bol sve veća i jača reći ću Bože oprosti ali ne mogu ..više................................!!!!!!!!!!!.

Post je objavljen 10.06.2008. u 22:44 sati.