*- Vidiš dragi moj, opet smo tu. Nije se puno promijenilo, jel da? Hm…
Tiho žvačući gledao je negdje malo dalje od vidika na maglovitu udolinu. Tamna šuma se prekrivala zorom i magla se dizala gdjekad u eter, uvukavši u sebe miris crne zemlje. Maglovito jutro, s engleskom finoćom se provlačilo presporo kroz grane i zrak, kao mladi starac.
-Vidi, isto kao prošle godine, sve isto, dragi moj. Još samo da slavuj zapjeva, sjećaš se kako su prošle godine pjevali slavuji? Krasno je bilo
Crna ptica se oglasila na kraju zelenila.
- Ha! Vidiš! – Zadovoljno je ubacio još komad u usta –Ajde, zadovoljit ćemo se gavranom kad već slavuja nema, hahah…
Naslonio se, i stavio nadlaktice na naslon. Oličenje opuštenosti. Stresao je glavom da makne kosu s čela, ona se rasprostrla na ramenima kaputa. Crne vlasi na crnoj vuni.
-Fino je jutro.
Zatvorio je oči. Hladan vlažan zrak mu hladio obraze. Prebacivao je zalogaje po ustima, lagano ljuljajući prebačenom nogom preko noge.
- Ne razumijem ljude koji su na ovakav dan depresivni. Što fali? Sunce ne pali oči, i nema one svakodnevne iritacije. Ptice, djeca, kukci, psi… Sve se to komeša. Ne volim komešanje. Što svijet ne bi bio čist i jasan, kao ovo jutro? Bijelo nebo, tiha šuma, nitko se ne žuri živjeti. A to nikako… Požuriš li živjeti, požurit ćeš smrt. Sve bi znali, sve vidjeli. Zbog ove magle ja sam mlad. A i ti si, ti ćeš biti još jako dugo mlad, dragi moj prijatelju… i da, hvala.
Stavio je ruku oko ramena svog sugovornika, a drugu pružio i otkinuo sa raskomadanog tijela musculus deltoidus i stavio ga u usta. Ista divna konzistencija.
Sluša se: nešto s gitarama, nisam sigurna..
Želi se: tjelesno zadovoljstvo, iskreno rečeno, i plivati s dupinima.
Osjeća se: fin nihilizam
*Hehehe, dok su se Rusi bar pravili da znaju svoju himnu, Španjolci tajac! Ergo – Rusija – moralni pobjednik u svakom slučaju :) (all in all, we suck)
Post je objavljen 10.06.2008. u 19:07 sati.