U zadnje vrijeme me drži neki blues...
Neki bi rekli da sam u depresiji, no ja to baš ne bih tako oštro opisala. Jer se ipak, tu i tamo uvjerim kako mi je zapravo dobro i kako se moram veseliti malim stvarima...
Ovaj dio godine je prekrasan. No, doduše kada ne pada kiša...
Ako se sjećate one priče s nekoliko opcija - službeni put u EU, team building i godišnjica mature - od toga svega - stisnutog u istih par dana desila se samo matura.
Na službeni put me nije pustio Big Čif, team building nije ni održan jer je Mali Čif procijenio da nije vrijeme za takve stvari...
Eee..
Osim što me Big ČIf nije pustio, nešto se i naljutio. Da li točno znam zbog čega? Neee...
Stvar se ponavlja ovih skoro dva mjeseca kasnije. No, ovaj put imam i prijavljen rad na kongresu. I članak je iz područja mojeg užeg djelokruga rada. I Mali Čif je (kao) dao blagoslov...
Sve je na mojoj strani.
Ali Big ne da. I tako se Rudarka pregovara s njim preko njegove sekretarice (on je preezaposlen da me čuje ili primi na razgovor).
A ona jadna prenosi neke nesuvisle odgovore. Ako se pobunim na višim razinama - bit će svega, a pitanje je da li ću ja u tome pobijediti. Dugoročno gledamo. S druge strane me izjeda ova moja neagresivnost, makar samu sebe uvjeravam da je tako bolje...
I vraćamo se na početak. Blues tinja....
Post je objavljen 10.06.2008. u 16:18 sati.