Znash kad chovjek nema mira, pa se vrpolji na stolici, pa stalno gleda na sat, pa sve neshto i bi i nebi. Koncentracija 0. Zhelish cigaretu iako pokushavash da prestanesh. Teshko udisat nekako, leptirichi oni u stomaku pa ti fakin teshko disat. Pa se sav preznojish od muke, kad neshto ne ovisi o tebi, a tako je jebeno vazhno.
Tako se ja chitav dan osjecham :) Fak shto je dobar osjechaj, osjecham da sam ponovo nakon shta ja znam koliko vremena zhiva. Ponovo zhiva.
Zaboravila sam i kakav je to osjechaj - biti zhiv.
Znash li ti?
Elem, znam ja da je suvishno sve shto napishem, znam i da ti smeta samo kad moje ime vidish. Sve ja znam. I da mogu vjeruj mi da mogu sve rukom da odnesem, odnjela bih.
Da mogu da se jedno jutro s amnezijom probudim ono, da ne znam ni kako se zovem.. mozhda bi mi tad bilo bolje?
Opet mi vruchina.
Chekam te danima vech (sjechash se, i prije sam). Prochachkah kako da i tamo dodjem.. znash ti vech gdje. Nije lako :) Ma chekachu ja josh :) Nema veze, svejedno je to sve shto imam :) sjechanja i chekanje. A danas? Danas ne postoji.
Samo nada za bolje sutra.
Da te vidim.
I umrem ako treba :)
loli tebe tvoja...d
Post je objavljen 10.06.2008. u 15:19 sati.