"Generacija 2000.-2008. urezana je u ove stare klupe, u njima će počivati zauvijek."
Na nekom prašnom tavanu, klupe će završiti...
Ispisane,potrgane...potpuno uništene.
Na tom tavanu... Kroz prašinu se probija sunce.
Daske starog poda škripe s našim koracima...
Rukom brišemo naslage prašine s klupe...naše klupe!
Jedva se naziru...jedva ih vidimo.
To su imena... naša imena!
...i tada opet čujemo zvonki smijeh u razredu.
Predvečer je...sunce zalazi, polako...
Gledamo se u oči...čiste, nevine...
-djeca smo!
I opet čujemo stare glasove, starih prijatelja...
I opet se vračamo jedni drugima.
I ostajemo...ovaj puta, zauvijek...
-sjedeći za onim starim klupama...
...iz kojih nitko nikada neće moći obrisati tragove naših prstiju...
Dio naše duše... Tamo je prikovan.
Tamo ćemo zauvijek jedni druge...
...IMATI!
by.elena
Post je objavljen 10.06.2008. u 14:52 sati.