Kakovrijeme ide brzo, kako ove noći prolaze, kako se nekad osjećam tako umorno, tako izgubljeno, usamljeno, teško, ali uvijek kad ovako u ranu zoru idem pisati i razmišljati o proteklom danu sijetim e moje drage sestrice i kako mi se .juče javila, kako je juče rekla "braco danas ipak počinjem sa kemoterapijom", bit će dobro, nadam se. I primila je prvu kemoterapiju, maslio sam bit će joj loše, medjutim ta mala ženica, to krhko tijelo je odlično podnijelo taj pritisak, bez nekih velikih reakcija, samo je rekla da je umorna i da joj se spava. I spavala je, spavala je zadovoljna, spavala je sretna jer zna da je ova borba njena, da ona mora pobjediti. Za 20 dana ide na drugu kemoterapiju nadam se da će biti isto kao i prvi put, nadam se da će ostati taj izraz zadovoljstva i pobjede na njenom licu. Laku ti noć draga moja sestrice, laka vam noć prijatelji!
Post je objavljen 10.06.2008. u 04:42 sati.