Što se tiče tkanja, naš kraj je bio poseban po tome što su tkalci bili muškarci. Osim običnog tkanja, za svakodnevnu upotrebu, radili su i prebornom tehnikom tkanja na šibe. Način rada kod te tehnike je u prebiranju niti cijelom širinom osnove i njihovom podizanju na šibe, koje su smještene iza ničanica.Za svaki red uzorka prebire se po jedna šiba pa ovisno o širini ukrasne pruge - parte, jedan uzorak može imati i po 20 šiba. Zijev za ubacivanje ukrasne potke stvara se podizanjem odrđene šibe i na nju vezanih niti, a nakon tog ukrasnog reda, odmah se protkiva potkom platna.
Različitim preborom niti na šibe i zatim različitim redosljedom podizanja šiba možemo dobiti različite ornamente.
Ukrasne parte utkivale su se debljom pređom. Boje koje su prevladavale bile su
crvena, plava, bijela zelena ili ružičasta, a crna se je koristila za plahte koje su bile za odar tzv. skolke.
Ova ukrasna tkanja služila su za izradu nošnji, prekrivače za krevete, stolnjake, svatovske ručnike i kao što sam već rekla za odar.
Vez na nošnjama je bio bodom križića u crvenoj i plavoj boji, s tim da crvena prevladava, tako da sa osnovom koja je bijela, dobivamo crven bijeli plavi,
boje našeg barjaka.
Ovo je tehnika tkanja koju želim naučiti tkati. Osim kod nas, vidjela sam da se
radi u jednom djelu Mađarske, ali tamo ima još ljudi koji to rade, dok kod nas nisam čula da ima još živučih tkalaca.
Ovako izgleda to tkanje:
Post je objavljen 09.06.2008. u 21:45 sati.