Danas pišem o još jednoj gospođi iz naftalina koja je u američkoj književnosti pedesetih godina prošlog stoljeća bila svojevrsni „one hit wonder“ sa svojim romanom Gradić Peyton (nešto je manje uspješan bio nastavak Povratak u gradić Peyton). Riječ je o Grace Metalious.
Grace Metalious rođena je 1924. godine u gradiću Manchesteru u američkoj saveznoj državi New Hampshire, kao Marie Grace DeRepentigny, u siromašnoj obitelji. Vrlo se rano udala i postala kućanica i majka no uz kućanske poslove imala je vremena neprestano pisati. Njezin šokantni, gotovo naturalistički roman Gradić Peyton tiskan je 1956. godine i od toga trenutka za Grace Metalious počelo je pet minuta slave.
Gradić Peyton u Americi se prodavao kao halva, u prvih deset dana nakon objave prodano je 60 tisuća primjeraka, što Gradić Peyton stavlja na mjesto drugog najprodavanijeg bestesellera u to vrijeme (prvi je bio Zameo ih vjetar), a na besteller – listi New York Timesa taj se roman zadržao punih 59 tjedana. Bravo za Grace!
Što je to bilo tako nevjerojatno privlačno čitateljima? Oni koji su gledali seriju znat će o čemu se radi, ali za mene koja nikad nisam bila u prilici gledati seriju, zaplet romana potpuni je šok. Mislila sam da se radi o idiličnoj pričici iz američkih pedesetih, u kojima djevojke imaju široke suknje i trake u kosi, a svi dečki nose uredne veste na kopčanje, naočale s debelim plastičnim okvirima i uredno zalizanu kosu.
To uopće nije bilo tako: Grace je razotkrila licemjerje malih američkih gradića, i to je male američke gradiće najviše zaboljelo. U središtu radnje su jedna djevojka iz geta (iz koliba kraj gradića Peytona, pandan današnjem američkom trailor parku, gdje živi bijelo smeće, siromasi, pijanci i niskokvalificirani radnici), koja se druži s jednom djevojkom koja je preneobična za mali grad, čija je samohrana majka vlasnica dućana tekstilnom robom. Knjiga je puna „sramnih tajni“ – pijanstava, ubojstava, ludila, abortusa, nesreće i licemjerja kojim mali grad zaglađuje površinu.
Selena Cross, djevojka iz geta koja je ubila svog očuha nakon godina zlostavljanja i jednog abortusa koji joj je potajno izveo gradski liječnik, te njegovo tijelo zakopala u getu, nije izmišljen lik. Nije izmišljeno ni ime Thomasa Makrisa, koji je radio s mužem Grace Metalious, a čije ime u prvom izdanju knjige nosi novi školski ravnatelj. Kako je Makris tužio Grace Metalious, u drugoj je verziji knjige i u filmu ime promijenjeno u Michael Rossi, i od Grka, zgodni je ravnatelj postao Talijan.
Iako bi se čitatelju – laiku moglo učiniti da hvalim ovaj roman preko svake mjere, moram napomenuti da nije riječ o remek – djelu. Radi se o knjizi koja ne pripada u redove visoke književnosti, mogla bi se čak svrstati u šundovsku literaturu. Možda je čak i zanimljivije ovo što se događalo oko knjige nego knjiga sama: naime, Grace Metalious je prognana iz malog (pitomog!) američkog gradića u kojem je dotad živjela, njezin je muž izgubio posao i protiv njezine su obitelji provedene različite diskriminatorne mjere. Činjenica da je njezin roman 59 tjedana bio jedan od najprodavanijih, svjedoči više o ukusu čitateljske publike nego o talentu Grace Metalious.
Kako je rekla i sama autorica - "If I'm a lousy writer, then an awful lot of people have lousy taste."
Post je objavljen 09.06.2008. u 21:39 sati.