Prevelik život
Nosi me prevelik život: dan, kom se roji sve bez doma, odmor iza brijega, i žurba što mene nikada ne ostavlja.
Gdje prostrem, prošla je već glavnina vojske svijeta. Zaista, posta nam svijet mjestom omame i osamom.
Prva pod suncem, pitaše za me sama glad. Ne guta ona, vješti kažu: ne daj se izmjeriti. To strah me ote njihovim očima.
Tako sam počeo puniti dno od vrha: ostavih zrno nade da se zlati dok milost ne pogleda. Križ je moj izbor. Potok sutra neće biti ovdje.
Post je objavljen 09.06.2008. u 16:32 sati.