"...ptice već ,vani svoj pjevaju poj.Upravo sviće.
Škiljeći gledam na sat,ne razabirem svjetlost ni kazaljke sata...nema veze...Ona još bezbrižno u snovima plovi jer eto...ne zaspismo do kasna,a bila je stvarno,jedna onako...vanredna noć !
Doista,ne sjećam se odavno tako putenih draži,usana mekih,mirisa čarobnih...čula izoštrenih...
Znamo se dugo al' nikad ne bijasmo toliko bliski, toliko skliski...jedno,jedno tjelo i jedan duh...
U grlu me steže ,ko da svilenim koncem me reže...tuga neka...,moram otići.
No,čovjek je biće što osjeća strasti,nažalost...te strasti će spasti...vremenom...koje neumorno korača,al' misli....misli na nju mi ponovo vraća!
Da li ću moći ? ,a to ipak ne želim,...zaboravit lik taj što kraj mene sad leži...i diše...i snuje snom pravednika...jer dala mi je najviše od svega..što biće ljudsko može ti dati..vrhunac strasti.....još sinapse mi budi,još moje tjelo te strasti osijeća upravo kao i soba što mirise drži ,još dugo poslije netom obavljenog čina...i poljubih ju...za rastanak,lagano da je ne probudim...
...ipak još jednom samo želim da joj kose promrsim...ko lahor kad kroz najljepše cvijeće se valja....i...!!???::"
Tiiiiit-tiiiiit, Tiiiit-Tiiiit, .....???!!!!
-PROKLETO ZVONO !!- tresnuh po satu,baš sad me moraš na posao zvati-....
....ipak bio je tako strastven taj san...
... da bih zbog njega i propustio dan...
...dakako....e'
Post je objavljen 09.06.2008. u 09:04 sati.