Pozdrav svima koji citaju ovaj post..... €vo ja odlucila napisati jedan post o ¨PRIJATELJSTVU¨.... Imam jako puno prijatelja ili se to meni samo cini da ih imam....nazalost uvijek se nadu oni koji dok su s tobom si im super i sve naj, naj....a dok su s drugima te ogovaraju i neznam sta još pricaju za tebe..... nazalost ovih dana, osjetila sam u sebi neku prazninu, kao da su me svi napustili... zao mi je ako sam bilo koga ikakvom rijecju uvrijedila... >OPROSTITE<..... Puno ljudi me pocelo izbjegavat, neznam ca san in napravila, ali jednostavno kao da ih je vjetar okrenuo protiv mene.... Znan da san ponekad bezobrazna, glupa, sordava, smotana, dosadna pa cak i da preuvelicavan.... Ali takva sam... ako me zelite prihvatit ovakvu kakva jesan stvarno vam velika hvala a vama ki me nemorete podnest necu nis rec jer svaki ima svoj ukus.....Sve moje prijatelje i prijateljice volim onakve kakvi jesu.. Prihvatila sam ih kao sto su oni mene prihvatili, i zbog toga mi je i vise nego drago....... Vjerujte mi do svih vas mi je jednako stalo pa cak i do onih ki su mi do nekih par dana bili prijatelji..... Stvarno vam HVALA, sto ste prozivili svaki moj sretan ali i onaj tuzan trenutak sa mnom, hvala vam sto ste bili uz mene kada mi je to bilo najpotrebnije , sto ste mi bili oslonac u zivotu i kroz zivot kuda me vodio... sto god bi sada rekla tj. napisala rijeci bile bi male...a zapravo samo vam zelim reci od sveg srca vam svima hvala....... Neki su mi puno pomogli: kada sam plakala tjerali su me na smijeh, kada sam se osjecala slomljeno, oni su mi rekli da pogledam visoko, kada me sreca napustila, oni su mi rekli stavi zivot na kocku, kada su gazili po meni pravi prijatelji su rekli digni se s poda, kada mi je ljubav nestala, pruzili su mi je s njeznoscu....na kraju su mi rekli : ZIVOT TE NECE MAZITI, NE DOPUSTI DA BUDES LUTKA, NE DOPUSTI DA LJUDI KAZU DA SI BILA KUKAVICA JER TO BI BILO KAO DA SE NISI NI RODILA.... DIGNI GLAVU VISOKO, NASMIJ SE TUZI, SUZAMA PRKOSNO POGLEDAJ GORE... I STO GOD TE U ZIVOTU CEKA, TI BUDI SVOJA..... JER SAMO TAKO CES POSTATI COVJEK....... ja sam ih poslusala i doista sam uspjela, vecina mog cilja je uspjela.......Ovo nam je zadnja godina naseg druzenja, još imamo vjerovali ili ne samo 2 tjedna zajednickog provoda kroz ovo osnovnoskolsko putovanje....... bit ce mi uzasno napustiti sve moje prijatelje ali i one ¨neprijatelje¨, znam da ce mi previse faliti ali zivot je takav, falit ce mi svakodnevne sordarije sa mojim 8a razredom, nase uspomene, djetinjasto ponasanje, markiranja, glupih izjava, bisera.....znam da ja mnogima necu faliti, poznajem neke koji jedva cekaju da se maknu jedni od drugih....... ali sve je to kako je....... Nadam se da tamo gdje me zivot odnese da cu upoznati puno novih ljudi i da vecina nece biti kao ovdje..........bez uvrede.......... svi ste vi meni na neki svoj nacin super, nemogu izdvojiti posebne, volim svih na svoj nacin...... ovaj post vec pomalo zvuci cudno, mozda niste upoznali ovakvu Mery, ali eto da i to jednom izade na vidjelo... koliko god se ja trudila, uvijek cu biti barem jedan djelic slomljena u mom srcu, ne zelim da me ljudi gledaju ispod oka, mozda jesam svaki dan nasmijana, luda, sretna, zadovoljna svojim zivotom....ali ne zapravo koliko god ja to pokazivala u sebi uvijek osjecam suprotno..... nisam kao ostali, jesam drukcija za nekih...... ponekad mi je zao sto sam ovakva...ali drago mi je sto imam osobe kojima se mogu povjerit i kojima mogu sve reci.... imam jednog prijatelja koji zna o meni pa mozemo reci vise nego bilo koja frendica, znam da vam je ovo malo cudno... ne pricam o njemu tako cesto, ali tek ove godine smo se zblizili i znam puno toga o njemu kao i on o meni... neki znaju o kome pricam =], iako su mi uvijek govorili i još uvijek mi govore da musko i zensko nemogu biti best frendovi, ja sam se uvjerila da mogu ......znam da me u zivotu ceka još puno uspona i padova, pobjeda i poraza, dobra i zla....ali ja cvrsto vjerujem u to da cu sa mojim prijateljima i svim ostalima daleko dogurati......na kraju ovog posta: zelim svima vama reci veliko vam HVALA, jer bez puno vas nebih uspjela dodi do ovoga sto jesam...evo vam još samo jednu kratku pjesmicu koja mi je takoder pomogla kada mi je bilo tesko...... Pozzz i tnx sto ste procitali moj post ... P u S a wolim was svih beskrajno puno, papa
bez njih ne bih plakala....
Hvala onima koji me nisu mogli voljeti,
jer bez njih ne bih upoznala pravu ljubav....
Hvala onima koji su povrijedili moje osjecaje,
bez njih ne bih znala da ih imam....
Hvala onima koji su me ostavili,
bez njih ne bih otkrila sebe....
Ali onima koji su mislili da necu uspijeti,
njima najvise zahvaljujem, jer bez njih
NEBI NITI POKUSALA...!!...
Post je objavljen 08.06.2008. u 23:19 sati.