Marketing
IZGUBLJENA OVČICA
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike."
Mt 9, 9-13
Mir Božji!
Braćo i sestre u Kristu, svakodnevno prolazimo i susrećemo se s osobama koje su zalutale ovčice. Prolazimo kraj njih, kao da ne postoje, no znamo reći: „eto oni su ovakvi ili onakvi“, bitno je da je nama fino. Pa neka nama ostane fino, a oni neka se muče.“
Žalosno, no istinito! No tome nas nije učio Isus, naš Gospodin!
Nepomaganje bližnjemu svome u potrebi, u poteškoći, to je grijeh!
Isus nas uči da ljubimo one koji su zalutali i da ih dovedemo Božjem stadu i Pastiru toga stada Božjega: Isusu Kristu.
Lijepo je biti u stadu Božjemu, u njemu osjećamo sigurnost i snagu i ne bojimo se: jer Gospodin je s nama.
No toliko je izgubljenih ovčica koje vape za sigurnošću, razumjevanjem, da budu pod okriljem ljubavi.
Hoćemo li dakle biti licemjeri i govoriti: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti“, i uživati u stadu Božjem, dok drugi vape, dok drugi pate.
Da li nam predstavlja problem da napustimo sigurnost i da se prepustimo u spašavanje brata i sestre u potrebi?
Problem je dovesti te ovčice na svoju snagu i pogon, no uz pomoć Božju, to je moguće – to je ostvarivo!
Izgubljena ovčica se nalazi u trnju, to trnje predstavlja, možda neku navezanost, neku ovisnost ( cigarete, alkohol, droga ), rane, problemi...
I onda kada pogledamo, i na klasični ljudski način razmislimo: „pa kako da mu ja pomognem, mogao bih i ja zapasti u to u čemu je on / ona“ ili „ne bih da mu / joj smetam, neka se on / ona guše u tom trnju, meni je dobro“. Mi ljudi gledamo na svoj obraz, na ljudski obzir: tko će šta reći, kako će nama biti i hoćemo li izvući kakvu vlastitu korist...
Ako je Gospodin Isus Krist, Bog, došao Mateju i rekao mu: „Pođi za mnom!“, onda mislim da ne bismo trebali niti trena razmišljati da li, ili ne pomoći onoj osobi koja je daleko od Boga, kada takvu osobu vidimo i povesti ju k Isusu.
Pratimo Isusov primjer, Njegovo djelo milosrđa. Isus nije gledao niti mario da je Matej bio carinik. On je gledao onu drugu stranu, a to je, da je Matej dijete Božje, koje On mora povesti na pravi put.
Izgubljene ovce vidimo, to je sigurno, svaki dan i nemojmo gledati, kakav je tko, nego prepoznajmo u svakoj osobi, dijete Božje i uhvatimo ga za ruku i povedimo ga Njegovom najboljem prijatelju i bratu: Isusu Kristu!
Drago je Gospodinu Isusu Kristu, kada nađe izgubljenu ovcu:
"Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu."
Lk15, 6
i nama, narodu Božjem na ovčici koja se vratila Pastiru: Isusu Kristu. Koje li radosti i veselja da svi okupljeni oko stola Gospodnjega blagujemo Tijelo i Krv Kristovu.
Potrudimo se dakle, braćo i sestre da nas bude više, oko stola Gospodnjega.
Božji blagoslov!
Post je objavljen 08.06.2008. u 23:13 sati.