Marketing
U čemu je tajna..?
Beskrajno naganjanje baluna uskoro će postati dio naše svakodnevice. Naizgled normalni muškići (ali i sve više žena) pretvorit će se u urbane ratnike, koji obojeni ratničkim bojama kliču: GOOOL!!!
O nogometu ka globalnom fenomenu kojim će cili misec biti zaluđen Stari kontinent i ostatak svita pišu mnogi, pa da i ja rečen dvi-tri…
Uspoređuju ga s dramom koja nosi moralnu pouku, rasplet i kolektivnu katarzu. Ahhh… Prava grčka tragedija!
Tajna privlačnosti nogometa… Zašto je baš taj, a ne neki drugi sport, postao «najvažnija sporedna stvar na svitu»?
Jesu li stadioni pomalo sveta mista za javne svetkovine, a nogometaši suvremena verzija gladijatora?
Jednostavna igra s 14 osnovnih pravila postojala je još u 12. stoljeću, a u 16. cvita u Firenzi. Moderna povijest nogometa traje već 150 godina.
Nogomet je sport širokih društvenih slojeva: počeo je u radničkoj klasi, a zadnjih 20-tak godina se stravično komercijalizirao i globalizirao.
Ogromnu popularnost nogomet može zahvaliti i medijima: vrlo je pogodan za televizijsko praćenje, a tek koliko se zarađuje se na reklamnim kampanjama! Pročitah da se 2 % BDP-a zemalja EU vrti oko nogometa.
Posebnu čaroliju ovoj igri daje mogućnost identifikacije. Gledajući, svi mi «igramo»! ( I to kako, molin lipo) Zato mnogi nesvjesno izvode pokrete driblinga, šuta i sl. Navijačima je glavna moša taj nenadjebivi osjećaj da su dio skupine, a navijanje im dođe ka ispušni ventil za emocije koje svi potiskujemo u svakodnevnom životu.
Gadna je stvar neraskidiva veza između navijača i huliganstva. Zdravo navijanje ipak postoji, npr. u Engleskoj. Tamo cile familije bodre ekipu i kada gube.
Što je meni najjadnije u svemu tome? U našem društvu spektakala, kapitala, mas-medija došlo je do određene manipulacije, stvaranja «standardnog gledatelja», što se lipo vidi kroz agresivne reklamne kampanje, začinjene nacionalnom histerijom i identifikacijom.
Naša draga javna telka otišla je daleko u tim niskim strastima – «Molitva» za reklamu hmeljskog napitka diže mi sve dlake na tilu.
Postoji jedna munjena teorija po kojoj je nogomet «društvo u malom», određena metafora našeg društva. Ajmo malo dublje u to – imamo mali broj igrača. Ostali promatraju. A svakoga se može kupiti. SVE se vrti oko LOVE. Etničke i političke pripadnosti su nevažne, osim rijetkih ptičica (Gerrard ili Totti) koji ostaju vjerni svom jatu.
I dok oni omamljeni urlaju na friško nabavljen plazma-ekran, mogućnosti su neograničene. Od seksa ništa, 90% muškića bi se odreklo izravnog kontakta kad je na TV-u izravan prijenos.
Uređenje tavana, podruma, garaže, obnavljanje robe, tečaj aromaterapije, izlet…
Što da još kažem svim anti-nogometašicama? Ako vam ipak dopizdi, sitite se da će Austrijskim i Švicarskim travnjacima trčkarati i neki jako zgodni likovi. (Preporuka: Google - slike - Ljungberg, Ronaldo, Casillas)
Post je objavljen 08.06.2008. u 19:26 sati.