Marketing
Jalovost trenutka
Misliš li još uvijek
Kako oblaci nemaju život,
I kako ih nečija ruka uporno,
Kao odbačenu krpu, razvlači nebom?
Razmaženo dijete šeta
Tvojim uspavanim čulima,
Što nikad oluju emocija
Nisu osjetile na pravi način.
Razgovaraš li ikada otvoreno
Sa svojim nezrelim godinama,
Kad ti život izgleda nepravedan,
I kad ti ništa ne ide od ruke?
Mislis li, još uvijek, tvrdoglavo,
Kako su to tuđi grijesi,
A samo tvoji problemi
I samo tvoje muke?
Hoće li ikada iskrenost i kajanje,
Kolati tvojim zatrovanim žilama,
Donoseći neke prave spoznaje?
* * *
Bojiš se komunicirati sa vremenom,
Tebi je najlakše pobjeći od svega.
Za tebe je luksuz stati na raskrižju života,
A već godinama kradeš Bogu dane.
Tvoje su zasluge isparile u vrelini podneva,
Tvoje se ruke nikad neće raskriliti nad morima,
Tvoje oči bit će utočište zaspalim pticama,
Što su zalutale i stigle iz lošeg u gore.
Ne, ja ne proklinjem, poput tebe, nadolazeće zore.
Ja samo zauvijek čuvam gorčinu pelina,
Kao tvoj poklon, mojim raspucalim usnama,
Što si, kao potpis, ostavio u mojim snovima
I davno odbrojenim i potrošenim godinama.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 09.06.2008. u 05:05 sati.