Marketing
I to je sve.
:D
Došlo vrijeme da maknem prašinu s ovog bloga.
Čudno.
Tolko se toga izdogađalo, a ja svejedno nemam o čemu pričati.
Već sam bezbroj puta razmišljala da izbrišem ovaj blog.
I već svi vi znate da mislim da nema nikakve koristi od toga.
Jer tu su neki događaji i neke rečenice koje ni sama ne pamtim.
Ja sam dobro.
Malo plačem, malo se smijem, malo sam prazna pa ispunjena pa živčana pa smirena, pa povrijeđena, nostalgična, kreativna, čudna, uobičajena, napaljena, zgnječena.
Uglavnom, ništa novo.
I to je sve.
[koji to nikad neće moći nadoknaditi]
Odlaze razdoblja, dolaze nova.
[ni blizu tolko potrebna]
Odlaze osjećaji, dolaze novi.
[koje ne trebam]
Life isn't waiting storm to pass, life is learning how to dance on the rain.
[trebam ih. ali otišli su. a neki nikad nisu ni došli.]
I to je sve.
Volim vas. Sve koji me podnosite upravo takvu kakva sam, koji me ne prestajete nositi čak kad sam i preteška, koji vjerujete u moje sutra, koji vjerujete u mene, koji ne čakete da budem dobre volje da mi priđete, koji me zagrlite kad mi to treba. Koji se smijete skupa s menom.
Koji me volite.
^^
Puklo me.
Možda malo potraje do idućeg posta.
Al svejedno hvala onima koji kometiraju čak kad i nemaju kaj.
[mah-mah]
Post je objavljen 08.06.2008. u 18:25 sati.