Tomo zvani Fiks vratio se nakon šest mjeseci Kinšase. Hodao je ulicom pogrbljen sa naprtnjačom na leđima dok mu je srpanjska vrućina koja se dizala sa asfalta dodatno sušila grlo. Svratio je u prvu trgovinu na koju je naišao i kupio dvije limenke piva. Jednu je strusio odmah, a drugu sačuvao za trenutke prije sna. Zastao je pred stupom rasvjete čiju je lampu oštetio onu večer kada je odlazio. Čekala ga je onako osakaćena odašiljući svoje neurotične isprekidane svjetlosne bijesove. Zatvorio je oči i duboko udahnuo dok su mu o kapke udarali blještavi zlotvori kao zlatni šutevi.
Na vrata kioska u kojem radi Jelena bio je okačen lokot. Bacio je letimičan pogled na izlog gdje je nepregledno nabacan veliki broj ženskih mjesečnika. U pozadini je ležao jedan od starijih brojeva novijeg Alan Forda. Loša crtarija debelog šefa sa naslovnice podsjetila ga je na jedan cd koji je na poklon dobio u Kinšasi, a na njemu su bile bossa nova obrade Ramonesa.
Skinuo je ruksak, uspeo se na limenu pregradu na kojoj se izlažu novine i sjeo. Otvorio je kutiju cigareta i izvadio pretposljednju, te je pripalio. U uličnoj tišini nije dugo uživao. Prvo su ga prenule dvije divlje mačke koje su se žestoko naganjale oko kioska, a onda nestale u žbunju preko ceste. Nakon što je povukao drugi dim začuo je korake koji se približavaju; klaap-klaap, klaap-klaap. Bila su to cipele visokih peta vraški zgodne plavuše u ustegnutim rebama. Kada ga je primijetila kako sjedi na kiosku i povlači treći dim ubrzala je korake…klap-klap-klap, klap-klap-klap.
Nakon toga dolazi policijski automobil i zastaje kod kioska. Blještava svjetlost opet tuče u Tomine oči. Ne vidi ništa, ali zna da su dvojica i da jedan od njih govori to je Tomo, vratio se.
A onda odlaze vjerojatno zabrinuti za sigurnost djevojke koja je otklapala niz ulicu.
Negdje na pola cigarete buljio je prema prozoru svoje sobe na prvom katu. Cijela zgrada bila je u mraku osim sobe na drugom katu iz koje se nazirala prigušena svjetlost lampe, a kao da su se čuli zvuci osoba koje divljački vode ljubav. Znao je tko živi tu i da živi sa roditeljima, pa mu je prva pomisao bila ili da se zaposlio i platio starcima ljetovanje da ih se riješi na kraći period kako bi se mogao u miru seksati, ili se nije zaposlio već ih je ubio a da nitko o tome pojma nema, pa se sada u miru seksa. Izgleda ipak da je ona treća opcija u pitanju, jer je Đoni samo par trenutaka kasnije na balkon drugog kata istrčao sa kitom u ruci i svršio u pitar iz kojeg je stršio oveći primjerak Bonsaija. Ispustio je zadovoljno aaaaaaaaaaaaaaa, a onda pljunuo preko ograde.
- A zato je tvoj Bonsai tako vitalan! – čulo se sa ulice
- Tko je to?! – viknuo je Đoni nadvirujući se preko ograde
- Zar si me već zaboravio Ron Jeremy! Još uvijek gledaš porniće, jado! – dobacio je Tomo odozdo
- Tomo, jes` to ti? Vratio si se?!
- Jok, ti si! Slušaj, dođi dole da zakurimo jednu i ponesi mi Waitsa. Znam da sam ga tebi zadnjem posudio.
- Čekaj, eto me za koji minut.
Pet minuta kasnije dvojica prijatelja su sjedili na kiosku i uživali u zadimljenim posoljenim delicijama. Uglavnom su šutjeli, jer kada se puši gandža nema tu puno priče. Jedina konverzacija bila je vezana za Tomin upit radi li Jelena još tu, na što mu je Đoni odgovorio da radi i da je pitala za njega neki dan, a takav odgovor je Tomu toliko izritirao da mu je rekao da ne sere i ne laže što je Đonija malo i povrijedilo. No, brzo se ohladio kako je džoja bivala sve kraća.
Policijska patrola naišla je još jedanput na povratku, te su opet usporili prolazeći pored kioska sa vrlo ozbiljnim izrazima lica kako bi pokazali tko je glavni u gradu.
U svoju sobu Tomo je doslovno upao kroz prozor kako ne bi probudio starce, ali zapeo je jednom nogom za okno i prosuo se po podu koliko je dug i širok. Nije dugo trebalo da njegov stari uleti u sobu sa metalnom šipkom u ruci i upali svjetlo.
- Sine… - izustio je stariji čovjek, ispustio šipku i čvrsto ga zagrlio
- Stari, treba mi dvjesto kuna. Idem sutra za Split. – ispalio je Tomo sretan što ga vidi
Stari mu nije ništa odgovorio, već ga je mlatnuo u glavu tako jako da se ovaj još jednom prosuo po podu koliko je dug i širok, a zatim je napustio sobu ugasivši svjetlo.
- Tko je to bio? – pitala ga je žena u polusnu dok se ovaj uvlačio u krevet
- Nitko ženo. Nitko. Spavaj.
Tomo je onako ošamućen poslušao pola Waitsovog opusa do zore, a onda je izašao kroz prozor sa prvim zrakama sunca i teturao po gradu u potrazi za poznatim facama.
Đole i Đrk imali su svoj standardni ritual : prije kave igrali bi biljar u salonu koji je blizu njihovog omiljenog kafića. Đole je baš bio na potezu kada je promašio cijelu kuglu ugledavši Tomino lice na prozoru salona.
- Koji ti je kurac Đole, šta glumiš?! – dobacio je Đrk misleći kako ga ovaj sprda nekim svojim novim smicalicama
- Tu je Tomo, vratio se. – šapnuo mu je Đole na uho i krenuo ka prozoru
Tomo je na glavi imao šešir i pomalo je nalikovao Pete Dohertyju.
- Eeeej Đole, kućo stara! – obraćao se Tomo Đoli veselim tonom kao što to rade treneri u košarci igračima koji odlučuju utakmicu slobodnim bacanjima
- Odakle ti? – upita Đole sa pomalo kiselim osmijehom
- Vratio sam se. – uzvrati ovaj
- To vidim. Jesi li za partiju biljara? – upita ga Đole ne znajući što bi mu drugo rekao
- Vidiš…ne bih. Žurim. Idem za Split, a fali mi cener za kartu. Imaš li mi slučajno za posuditi, pa ti sutra vratim? – upita Tomo češkajući se iza uha glumeći neugodnost
- Ček da vidim imam li… - reče Đole, iako je znao da u džepu ima točno cenera kojeg je ostavio za kavu, ali Tomo je ipak Tomo – kralj ulice, čovjek koji ih je sve na neki način odgojio i branio kada bi ih netko iz neke druge ulične bande uzeo na zub
- Onda, hoće li bit`? – upitao je Tomo grickajući nokte
- Evo burazeru, za Tomu se uvijek nađe. – reče Đole
- Svaka čast majstore! Ovo ti neću nikad zaboraviti. – Tomo je čvrsto stisnuo Đolinu ruku, a onda je krenuo niz ulicu sa cenerom, ili više njih, u džepu pridržavajući šešir da ga vjetar ne odnese
Dan poslije, zaustavivši se na stranici crne kronike Slobodne Dalmacije, Đole je shvatio kako je to bila najgorkija kava u životu koju nije popio.
Evo vam spot o glazbi i filmić o gandži, pa se naslušajte i napušite dabogda!!!
Post je objavljen 08.06.2008. u 17:10 sati.