ponovno se vraćaš subotnjim pozivom
sedmi dan u mjesecu lipnju
suze se gutaju same od sebe
a smijeh se duri na zrak u kojem sam ga
zarobila
tamo nema tvoje ruke
smijem se profesore opet
tvome pozivu i tvome glasu
šapnuo si mi
izdao sebe
da ti se svidjelo ono ljubavno pismo
i da nikada više nisi pročitao nešto slično
osjetila sam se tako praznom
kao knjiga koja je ispunila svoju svrhu
i sada je spremna čamiti u
tami knjižnice do nekog novog čitača
otkrivača
Post je objavljen 08.06.2008. u 14:52 sati.