Marketing
Lokve za ronioce
Štakori i žohari odnose sve kada tijelo se raspada i iako se meso žari od otrovane krvi duša nikako da nestane izgleda da im nije toliko ukusna koliko i mladost koje su se gotovo nasitili. Na kostima nema tragova gozbe kao da je kostur odavno ogoljen a glupe životinje zaboravile su isisati srž iz kralježnice zato i sada nakon nekoliko dana ležim živ iako mrtav u lokvi ustajale kišnice i svježe mokraće pa često imam vremena misliti o životu i kako sam uopće umro. Ali toliko sam zaboravljiv i vječnost nije dovoljna da prisjetim se glupih grešaka koje iznova činim, grešaka zbog kojih iznova umirem. Šuplja lubanja kao da još ima oči plave ili zelene i dok se utapa u onoj istoj lokvi gleda gore prema ljubičastom nebu koje svakog trenutka se sprema obrušiti na zemlju i zastrašiti sve svojom zaglušujućom grmljavinom a možda nekoga nebo i ubije pa ponovno dođu štakori i žohari i izgrizu mladost i nemilosrdno je progutaju ali ponovno zaborave na božansku dušu koja će kao i ja imati previše vremena za kontemplaciju.Možda da prestanem misliti i utonem u more zatupljenosti koje donosi blaženu sreću i možda mi se obnove mišići koji će mi omogućiti plutanje po površini i ne dozvoliti kao prije da ronim,da dotaknem dno...
Post je objavljen 08.06.2008. u 12:22 sati.