Marketing
Ponosni na Splitsku rivu...
Slika prikazuje akvarel nekadašnje Splitske rive. Autor je splitski slikar Pavle Majić. Preneseno sa sajta Knjižnice Imotski.
O moći "građevinske mafije" u Hrvatskoj, koja si je vrlo vještom strategijom izgradila poziciju nedodirljivosti na sva tri značajna plana: političkom, ekonomskom i strukovonom, svjedoči vijest da je zloglasna riva u Splitu, koju su ljudi odbacili, dobila graditeljsku nagradu u kategoriji infrastrukturne građevine. Nagredu dodjeljuje multinacionalna kompacija CEMEX, jedan od najvećih dobavljača građevinskih materijala u svijetu (cement, beton i drugo). Komentar na index.hr dovoljno govori o paukovoj mreži povezanih interesa u Hrvatskoj, u čijem je središtu nenadmašni meštar od vitra Jure Radić. Mreža, naravno, ne prestaje na granicama Hrvatske. To je, također, kapitalizam - za to smo se borili! Dalmacijacement je od 2005. dio Cemexa, pa bi se i tu mogle pratiti niti mreže.
Ljudima se nova riva ne sviđa: nehumana je. Jednostavno, nema tu više za žive ljude mjesta. Ali osim što se fine pare vrte, arhitektonskoj se provfesiji anti-humani projekti strašno sviđaju. Ljudi im samo smetaju - ta meka, tako neuljudno biološka, neuredna gibajuća supstanca kvari ljepotu njihovih geometrijskih ledenih vizija jednako kao biljke puzavice, žohari i štakori.
Nasuprot, tome, urbanistička struka koja grad promatra ne kao zbirku građevina, nego kao mjesto gdje žive ljudi, gurnuta je u zapećak: prezrena neugledna polusestra, poput Pepeljuge. To je započelo u socijalizmu, a do paroksizma je došlo u kapitalizmu.
Post je objavljen 08.06.2008. u 09:13 sati.