Ovih dana jako loše spavam iako sam iznimno umorna…ne patim od nesanice već se budim ili s glavoboljom ili mi trnu ruke, pa čim promijenim položaj sve se normalizira…uz to sanjam nekakve more koje mi, ukoliko ih upamtim, određuju (ne)raspoloženje polovicu dana…
Inače se najčešće ne sjećam svojih snova, barem ne onih lijepih, a od jezovitih me pohodi onaj kako mi ispada prednji zub, čula sam da to znači želja za oslobođenjem od bliske osobe, hm…
Škicnula sam malo i na nekakav forum o snovima:
«Ja sanjao da mi je izgorio komp, a jesam se prepao...»
To bi valjda bila najveća mora većine nas…
U odgovoru «Valja prvo zaspati da bi se sanjalo» će se prepoznati naše vile koje u kasne noćne sate ostavljaju postove i komentare…Ili u ovom «Ja sam budista»…
Neki su me stvarno nasmijali:
«Ja sanjao kako idem u WC, umivam se, perem zube, pogledam u ogledalo kad vidim glavu magarca (uši pola metra), ja se prepo, počeo paničarit, i probudio se. Koja radost!!!»
«Meni je najjače bilo kad sam od jedne cure čula da je sanjala kako je ganja jorgan...»
I za kraj moj favorit:
»Ja sanjao da sam se oženio...jbt kad nisam umro…»
A sad vi…
Post je objavljen 08.06.2008. u 08:54 sati.