Jučer ujutro
Spremna i zrela
Krenuh put svoga rodnoga sela
Namjere bijehu čiste i tužne
Nikako jadne, bijedne i ružne
Tamo se srela gomila ljudi
Veselih, čilih, meni milih
Igre su bile, krenule razne
Veselje smijeh, nekako mazne
Sjedoh za stolom, partiju šaha
Al igra odjednom uze maha
Skuplja se graja, igraju kola
Ja sjedih mirno, promatrah sa stola
Satima to je trajalo tako,
Nikako da se završi lako
Čekah glavnog strpljivo, jadno
Dok mi već ne bi skroz dosadno
Onda potiho pozvah ga samo
Zaplesah malo i kliznuh naglo
Post je objavljen 08.06.2008. u 05:51 sati.