Mirim se sa svim,
pretvaram se u neko drugo biće,
pretvaram se u jednu od ostalih,
naučila sam nešto od tebe
"prosječan ostaje prosječan"
Potrebno je puno više nego
što ja mogu dati da bi bila iznad toga,
samo sam dio, samo broj
zamjena...
Ti si me naučio to.
Sada i ja vjerujem u tu laž,
vrijeme je lijek, za samoću,
za svaku ranu, za svaku uspomenu
samo još ne znam
koliko je potrebno,kolika doza..
Čini mi se da ni život ne bi bio dovoljan..
..zasto ne mozemo biti frendovi?! ..pa ..zar je to toliki problem ...
ne zelim nista vise od prijateljstva ...vise ne ...ono sto je bilo u proslosti zaboravimo ...vratimo se u sadasnjost ...zivimo ju ...
p.s.-:MakY ..vRati BloG ....
Post je objavljen 08.06.2008. u 00:51 sati.