Pregled posta

Nogomet kao metafora rata

Ako će biti kao do sada, gornji dio grada preplavit će već danas navijači austrijske reprezentacije, u četvrtak sa sigurnošću možemo očekivati navijače Elfa, a u drugi ponedjeljak navijače Poljske...

Počeo je euro i do kraja mjeseca za europske muškarce (i ne samo njih) nogomet će biti najvažnija stvar na svijetu. Odrednicu „sporedna“ iz poznate definicije u ovom periodu možemo mirne duše pospremiti u koš u kojeg kakva ljutita supruga posprema limenke piva nakon odgledane utakmice muškog dijela svoje obitelji.
Za nogomet znaju često reći da je on metafora rata, a u prilog te tvrdnje ide svakako i ponašanje navijača: oni su u transu, sastav za kojega navijaju je svetinja za koju vrijedi ginuti, igrači su gotovo bogovi, svi drugi su protivnici koje valja poraziti, satrti..... U slučaju svjetskih i europskih turnira navijačka strast dobija još i snažnu domoljubnu dimenziju, koja nerijetko prelazi i na igrače, pa onda, u pravilu gledamo kako Cristiano Ronaldo zanosno pjeva portugalsku ili, pak, Luka Modrić hrvatsku himnu. S tisućama navijača, naravno.
I to nikome nikada ne izgleda nimalo neobično, zaostalo, nacionalistički.... I nitko se nikad, ama baš nikad, ne upita kako je moguće da jednom dvadesetogodišnjaku koji je k tome neizmjerno bogat i igra u najvećem klubu na svijetu poput Ronalda, toliko znači domovina, k tome jedan relativno zaostali i siromašni Portugal, da je za nju na terenu spreman dušu ostaviti
Ovaj kratki uvod bio je, čini mi se, potreban da bi se postavilo jedno jednostavno pitanje: kako će Euro proteći u našem gradu?
Hoće li se i po našim kafićima čuti navijački huk, kojega neće utišati ni gajbe ispijenog piva, ni miris roštilja? Hoće li i kod nas već ujutro pojaviti stanovita nervoza koja će rasti do početka utakmice u večernjim satima? Hoće li i kod nas navijači sa zastavama i svim potrebnim rekvizitima i uz zvuk automobilskih truba obilaziti grad i na taj način sa svim stanovnicima proslavljati pobjedu? Hoće li....
Pitanja je doista mnogo, a odgovor na njih nikako nije jednoznačan. Hrvatski navijači će zdušno pratiti svoju hrvatsku reprezentaciju ( ne zavaravajmo se, tako bi bilo da na EURU kojim slučajem nastupa i reprezentacija BiH!): kad budu igrali vatreni nikakve razlike neće biti između Uskoplja i Siska, recimo.
No kako će i za koga navijati bošnjački navijači? Hoće li, poput Engleza, na EURU navijati za neku reprezentaciju zato što u njoj igra neki njihov nogometni idol ili će se jednostavno prepustiti čarima nogometa i uživati u majstorijama nogometnih znalaca bez obzira u kojoj reprezentaciji igraju?
Voljeli bismo da je tako i vjerujemo da će veliki dio bošnjačkih zaljubljenika u nogomet u našem gradu upravio tako i odgledati ovo Europsko prvenstvo, ali, se bojimo, da će, kao i uvijek do sada, skupina posebno agresivnih mladaca i ovo prvenstvo gledati kroz prizmu one stare: neka susjedu crkne krava.
Ako će biti kao do sada, gornji dio grada preplavit će već danas navijači austrijske reprezentacije, u četvrtak sa sigurnošću možemo očekivati navijače Elfa, u drugi ponedjeljak navijače Poljske. Svi ti navijači, Austrijanci, Nijemci i Poljaci (a kasnije, nadamo se, i nekih drugih zemalja) doći će nakon utakmice do središta grada gdje će nastaviti utakmicu svojih ljubimaca protiv navijača Hrvatske, samo drugim sredstvima. U dosadašnjim susretima navijača Hrvatske i navijača Brazila, Australije, Japana itd iz gornjeg dijela grada bilo je najviše vrijeđanja i s jedne i s druge strane, psovki, ali i pokoja razbijena glava...
I sve je to, ko biva, samo zbog nogometa!
Za kojega mnogi znaju često reći da je on metafora rata?
Pa... nije li?


Post je objavljen 08.06.2008. u 00:10 sati.