NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA
Liturgijsko vrijeme kroz godinu svraća pozornost na "svakodnevnost" vjerničkog života. Lijepo je čuti Pavlov govor o Abrahamu koji je povjerovao protiv svake nade Gospodinovim obećanjima. Moćna obećanja su davana i Izraelu, no Božji narod nije razumio koja je njegova uloga (o čemu govori prorok Hošea). Isto su tako i farizeji Isusova vremena imali problema razumjeti što Bog istinski želi, i zašto je poslao svog jedinorođenog Sina.
Liturgijsko vrijeme kroz godinu potiče razumjeti milosnost Božjih darova; razumjeti da je spasenje dar koji se nudi grešnicima. Prorok Hošea nije bio protiv vjerničke prakse nego je zahtijevao da tu vjerničku praksu prati poslušnost i istinska pobožnost. Stoga nije ispravno tumačiti taj ulomak na način: Boga ne zanima ide li vjernik u crkvu ili ne ide, sve dok živi poštenim životom. Iz današnjih čitanja prije svega progovara glas o važnosti primanja milosrđa Božjeg; milosrđa koje ljude omogućuje da primljeno milosrđe "proslijede" i iskažu drugima.
Bogu je milo potpuno predanje čovjeka
Redak prvog čitanja se slaže s evanđeljem: "Jer ljubav mi je mila, ne žrtve." Prorok Hošea nije u potpunosti odbacivao prinošenje žrtava, nego je bio protiv prinosa ako uz njih ne ide i poslušnost. Hebrejski način izražavanja "volim jedno, a ne volim drugo" je način da se izraze prioriteti: volim više jedno, nego li drugo. Ono što je Bogu milo, očito je - potpuno predanje čovjekova života Bogu. Ali čovjek ovo ne može sam postići. Stoga su Izraelci prinosili žrtve ne bi li ostvarili poslušnost o kojoj prorok Hošea govori. Ulomak ima dva dijela. U prvom je čovjek taj koji govori (r. 3) a u drugom Bog (r. 4-6).
Glavna tema je vjernost obećanjima saveza. Povezano s tim, ulomak govori o sudu, milosrđu, žrtvi. Zbog nevjernosti savezu ljudi zapadaju u nedaće. Vidljivo je ljudsko nastojanje za obraćenjem, ali i nedostatak vidljivog napretka. Stoga je razumljiva Božja razočaranost: "Što učiniti s vama?" Bog je razočaran zato što njihova pobožnost nije pouzdana, što njihova vjernost savezu nije pouzdana. Ali ne ostaje se na tim teškim riječima i razočaranosti. Zadnja rečenica nudi mogućnost nade. Sržno je milosrđe, predanje duše i tijela.
Vjera u Uskrsloga opravdava
Ulomak iz Poslanice Rimljanima govori o odnosu vjere i Zakona. Pavao iznosi biblijsku potporu za svoj nauk o opravdanju po vjeri, tj. opravdanju po milosti Božjoj objavljenoj u Isusu Kristu i prihvaćenoj vjerom. Potporu nalazi u primjeru Abrahama. Kada je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem naroda, bilo mu je sto godina, a njegovoj ženi Sari devedeset. No, Abraham je prihvatio Božju riječ i bio posve uvjeren da Bog može učiniti što je obećao. Abraham je obrazac po kome kršćani mogu modelirati svoje živote. Zato što je povjerovao Božjim obećanjima, mogao je vjerovati da će se ta obećanja ispuniti unatoč jasno nemoguće situacije. U izvještaju ne treba zanemariti ulogu smrti. Pavao kaže da je Abrahamovo tijelo bilo "mrtvo". Tim se pokazuje da Bog može vratiti u život ono što je mrtvo. Abraham tako nije samo tip vjere, nego i tip života koji se rađa iz smrti. Nakon toga Pavao ističe vjeru u smrt i uskrsnuće Kristovo te donosi argument: kao što opravdanje Abrahamovo počiva na vjeri da Bog može smrtno vratiti u život, tako i opravdanje kršćana počiva na vjeri da je Bog oživio smrtnoga, tj. Isusa.
Poziv je čin Božje milosti
O pozivu Mateja carinika govore sva trojica sinoptika. No Matejev izvještaj ima dva karakteristična detalja. Prvi je da on carinika oslovljava imenom Matej, a ne Levi. Zašto? Ime Matej se nalazi u Matejevu popisu dvanaestorice apostola (Mt 10,3), stoga je Matej tu zgodu mogao protumačiti kao poziv onoga koji će kasnije postati član Dvanaestorice. I upravo njegov posao carinika karakterizirao ga je kao socijalnog "izopćenika". Svi ga preziru, osim Boga. Apostolom se ne postaje učlanjivanjem, nego izborom, Božjom milošću.
Drugi detalj je citiranje iz knjige proroka Hošee. Značenje svega toga je da Isusov čin blagovanja s "izopćenim" znači aktualizaciju Božjeg milosrđa. Radi se o odgovoru da židovski način žrtvovanja ne može pomoći čovjeku da preko žrtava dođe do spasenja. Radi se o pozivu na vjeru i trajno obraćenje. Isus ističe da je došao radi onih koji trebaju pomoć. Farizeji su se smatrali pravednim, i time ne trebaju spasenje. No budući da im nedostaje milosrđa, upravo su oni ti koji trebaju spasenje. Samo su milosrdni dostojni susreta s Ocem.
(http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=14352)
Post je objavljen 08.06.2008. u 01:14 sati.