Ubrzo je pala noć. I dalje sam sama lutala ulicama ne znajući kamo idem. Da stvar bude još bolja, počelo je i kišiti...
-No krasno!- Puhnula sam. Ionako mi je bilo hladno, a sada ću još i pokisnut. Pogledala sam u nebo koje je, iako je padala kiša, bilo potpuno vedro tako da su se jasno ocrtavale sve zvijezde i veliki, srebrni mjesec. Jedna topla suza spustila mi se niz lice i ugrijala mi desni obraz. No samo na trenutak. Taj je trenutak mira prekinulo glasno škripanje guma iza mojih leđa. Brzinom munje okrenula sam se. Bila sam se užasno uplašila. Mislila sam da će me netko oteti! Na moje iznenađenje, ispred mene je stajao veliki autobus na dva kata tamno plave boje. I dok sam ja tako zbunjeno gledala ne mičući se, vrata su se otvorila. Iz autobusa iskočio je neki dečko.
-Jesi li ti kojim slučajem Victoria i tražiš put u Hogwarts?- Upitao je. Stala sam zaprepašteno. Kako je ON to mogao znati.
-Da...- Tiho sam promrmljala.
-Dobro, onda ulazi. Dumbledore nas je specijalno poslao po tebe a nemamo cijelu noć.- Nervozno je rekao gurajući me u autobus. Kada sam ušla, pružio mi je svoju ruku.
-Ja sam Stan. Stan Shunpike, kondukter. Izvoli sjesti.- Predstavio se. Kratko sam mu stisnula ruku promrmljavši svoje ime. Sjela sam na sjedalo negdje u sredini autobusa, preko puta jednog dečka crne kose. On je cijelo vrijeme gledao u mene, tako da mi je ubrzo postalo neugodno, ali nije me gledao onako zaljubljeno nego više- sretno. Kao da mu je drago što me vidi. Blago sam mu se osmijehnula ne bih li ga natjerala da me prestane gledati. No, on je tada prišao i sjeo na sjedalo iza mene.
-Ti si Victoria?- Upitao je.
-Da, ja sam. A ti? Kako se ti zoveš?- Upitala sam brzo. Užasno me podsjećao na nekoga... Nekoga koga nisam već dugo vidjela a nisam se mogla sjetiti na koga.
-Ti već znaš moje ime. Poznajemo se već... petnaest godina.- Odgovorio je on i dalje se smiješkajući. Prvo sam ga zbunjeno pogledala, a onda mi je stao dah; Je li to on?
-Ne moguće, ja sam se rodila prije petnaest godina...- Odmahnula sam glavom kako bi izbila te sulude misli. To NIJE mogao biti Peter.
-Znam. Sjećam se kada sam te vidio prvi put u rodilištu. Imao sam nepunih sedam godina.- Objasnio mi je. Odjednom su mi se njegove oči učinile tako toplima, a i prepoznala sam Peterov blistav osmijeh. Samo se on smijao tako, dušom i srcem, a ne licem.
-Peter? To si stvarno ti?- Upitala sam plašljivo. Srce mi je lupalo kao ludo. Na moje iznenađenje, dečko je podigao rukav svoje desne ruke do lakta. Na donjoj strani ruke primijetila sam ožiljak.
-Sjećaš se ovoga?- Upitao je.
-Da. To je ožiljak koji si zadobio onoga ljetnoga dana kada sam te gurnula s ljuljačke. Imala sam samo tri godine ali još se uvijek sjećam kako si plakao...- Ispričala sam piljeći prvo u njegov ožiljak, pa potom u njegove plave oči. Da, bio je to stvarno on! Peter, moj izgubljeni brat! Trenutak je bio dovoljan, ustala sam i zagrlila ga tako jako da nisam bila sigurna je li uopče mogao disati...
***
Malo po malo, Peter mi je sve objasnio. Kakav je bio njegov život u Hogwartsu i kako se tamo trebam ponašati. Iako je nedavno napunio 22 godine, i dalje je izgledao kao slatki 17-godišnjak. Saznala sam da je, dok je bio u Hogwartsu, bio Gryffindor.
Napokon smo stigli pred Dumbledoreov ured. Peter je tri puta pokucao na vrata.
-Uđite!- Začula sam muški glas. Ušli smo. Pred nama su stajala tri čovjeka, dva muškarca i žena. Jedan je muškarac bio poprilično star, duge sijede brade i kose svezane u rep. Na nosu su mu bile poluokrugle naočale. Drugi je pak muškarac bio srednjih godina, masne, crne kose do ramena i hladnih črnih očiju. Usne su mu čvrsto bile stisnute u ciničan osmijeh. Žena je pak svojih izgledom odavala strogoću; Kosu je čvrsto skupila u punđu na vrh glave a ruke je držala prekrižene na prsima. No oči su joj odavale osmijeh koji nije željela pokazati.
-Gospođice Smith, ja sam Albus Dumbledore, ravnatelj Hogwartsa a ovo su profesor Severus Snape koji će vam predavati Čarobne napitke i profesorica McGonagoll koja predaje Pretvorbu.- Objasnio mi je onaj stari čovjek. Ukratko su mi objesnili pravila Hogwartsa i kako će odrediti u koji dom spadam, a pa sam tako brže bolje sjela na stolac kako bi na glavu mogli staviti Razredni klobuk. Profesorica McGonagoll nježno ga je položila na vrh moje glave, no on mi je pao preko očiju.
-GRYFFINDOR!- Začulo se nekoliko trenutaka kasnije. Skinuli su mi ga s glave, a ja sam bacila pogled prema Peteru. Izgledao je izuzetno zadovoljan što sam postala Gryffindorka.
-Znate, budući da ste vi nepravedno neposlani u Hogwarts, mogu učiniti nešto da vam olakšam učenje. Naime, vratit ću vrijeme dvije godine unatrag kako biste vi nastavili treću a ne petu godinu. Tako ćete naučiti barem dio gradiva koji je potreban za završavanje Hogwartsa.- Objasnio mi je Dumbledore. Pristala sam. On je uzeo pješćani sat sa stola, raspolovio ga i isipao dio pijeska iz njega. Tada ga je ponovo sastavio i vratio na mjesto gdje je i bio do tada. Na moje iznenađenje, pijesak je nestao sa poda. U prvi mah pomislila sam da se ne događa ništa posebo i da čarolija nije uspjela no jedan pogled na kalendar objasnio mi je sve: Bila je 2008. godina. Ne 2010. kako je bilo kada sam otišla od kuće. Znači ipak je uspjelo! Sutradan ću započeti školovanje kao Gryffindorka s treće godine!
Vaša: Gryffin(dor) Girl
Post je objavljen 07.06.2008. u 21:16 sati.