Toliko blizu, a opet daleko
Predaleko da bi dotaknula nebo
Između tebe i mene ostale su samo želje.
Naš svijet podjeljen je na dvoje
Vidim te svuda, oči te traže
Nikako da se umore...
Čujem te kako dišeš i tjeraš me van
U tebi ja više nisam poželjna
Kuda li vodi ova slijepa cesta
Svaki korak postaje križni put...
Plačem da me ne vide, ne čuje se ni zvuk
Zajecala bih poput najtužnije balade na klaviru
Al iz mene ne čuje se ni muk...
Toliko si mi blizu, a opet daleko
Predaleko da bih te ikad više imala
Uokvirila i stavila na zid
Jer moj život samo tebi pripada...
Često, prečesto čujem kako mi dolaziš
Sretan, ali ipak u pokajanju
Jer svijet naš podjeljen je na dvoje
Na dvoje koji se još uvijek vole...
Post je objavljen 07.06.2008. u 20:18 sati.