Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića
U južnom dijelu Padove, uz Trg svetog križa, (Piazza S. Crocce) nalazi se mali kapucinski samostan – Svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Tiho je to, drago i privlačno svetište koje kao da odražava samu svečevu osobu, njega “sitnog gorostasa”, malenog tijelom, a velikog duhom. Kompleksom dominira crkva s velikim kipom Bezgrješne pred kojim je sv. Leopold svakodnevno molio i slavio sv. mise. Kip je neoštećen preživio bombardiranje i rušenje crkve 1944. godine. Uz nju je malena kapela s grobom sv. Leopolda i relikvijom svečeve desne ruke kao spomena na brojne blagoslove i odriješenja koja je tom rukom učinio. S druge strane zida kapele nalazi se veći dio sarkofaga iznad kojeg od 1986. god. gori Svjetiljka pomirenja. Obred darivanja ulja obnavlja se svake godine na svečev blagdan 12. svibnja.
Uz kapelu smještena je sobica za ispovijedanje, skromna prostorija u kojoj je sv. Leopold ispovijedao pune 33 godine, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II za posjeta Padovi 12. rujna 1982. godine nazvao “salončićem ljubaznosti”. Ova je ispovjedaonica, kao i kip Majke Božje postavljen uz svečev grob, također ostala neoštećena u već spomenutom bombardiranju 1944. godine, koje je sv. Leopold prorekao neposredno pred smrt.
U ostalim prostorijama svetišta smješteni su brojni zavjetni darovi i zahvale vjernika, svečeve slike, skulpture i odjeća, a u dvorištu stoji i kočija uz koju je vezan čudnovat događaj: Vozeći se jednom uskim uličicama Padove u toj kočiji, sv. Leopold susreo se s velikim kamionom, bez izgleda da se mimoiđu. Očevici su kasnije pričali da su se zgrade sklonile u stranu, a kočija i kamion bez ogrebotine mimoišli.
Sv. Leopold je rođen 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom, u zaljevu svetaca Boki Kotorskoj, kao dvanaesto dijete roditelja Petra Mandića i Dragice, rođene Carević, a na krštenju je dobio ime Bogdan (promijenio ga je u Leopold po ulasku u kapucine). Bogdanovi roditelji bili su duboko vjerni kršćani. U poodmakloj dobi sv. Leopold je napisao: «Moja je majka posjedovala izvanrednu pobožnost, njoj naročito zahvaljujem to što jesam.» A njegov otac ga je, posve neobično u to doba, pratio svako jutro u crkvu na sv. misu i pričest. Od malih je nogu učio moliti, a živeći među pravoslavcima još kao dijete upoznao je i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće.
U dobi od 16 godina odlazi u sjemenište u Udine, a 2. svibnja 1884. u Bassanu započinje novicijat i uzima ime Leopold. Prve zavjete polaže 4. svibnja 1885. a zatim je poslan na filozofiju u Padovu gdje 1888. g. polaže svečane zavjete i prelazi u Veneciju na studij teologije. Kardinal Domenico Agostini 20. rujna 1890. godine zaređuje ga za svećenika. Prve godine svećeništva provodi u Zadru, Kopru i Rijeci, a životna mu je želja bila jedinstvo kršćana. Naime, Sv. Leopold je iz rodnog Herceg Novog ponio podjelu kršćana na rimokatolike i pravoslavce. Ta ga je rana pekla i žrtvovao se kako bi se zaliječila. Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu. Radio je na građenju mostova među ljudima i narodima i svojevrsna je preteča ideje ujedinjene Europe. Međutim, voljom svojih poglavara premješten je u Padovu gdje je tijekom punih 40 godina od ranog jutra do poslijepodnevnih sati sjedio u ispovjedaonici i neumorno ispovijedao.
Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu. Njegovi su pokornici bili ljudi iz visokog društva i mali priprosti svijet. Sve ih je s jednakom ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio i s Bogom pomirivao.
Sv. Leopold nije za sobom ostavio ni teoloških ni književnih djela. Njegova veličina bila je u darivanju samoga sebe, u osobnom žrtvovanju tijekom 52 godine svećeničkog života. Kad je 30. srpnja 1942. godine umro u Padovi, njegov je pogreb bila njegova proslava na zemlji, navještaj onoga što će se dogoditi kasnije. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je svetim 16. listopada 1983. godine.
Brojni hodočasnici dolaze danas na njegov grob i dotiču se s poštovanjem i njegove ispovjedaonice u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje i u kojoj je zaslužio Nebo.
Post je objavljen 07.06.2008. u 18:21 sati.