U zadnjih nekoliko mjeseci, u glavi mi se javljaju čudna pitanja...
"ZAŠTO SE UVIJEK OSJEĆAM KAO DA SAM SAMA I DA ME NITKO NE VOLI??? DA ME SVI ISKORIŠTAVAJU????ČEMU TAKAV ŽIVOT, KAD SVE ONO ŠTO MI JE DRAGO ILI ME IZNEVJERI ILI MI ODUZME BOG???? ČEMU TRPJETI DA TI NETKO OBEĆAJE I PRIČA BAJKE, A ČIM OKRENEŠ LEĐA "ZABIJE TI NOŽ U LEĐA"???? ČEMU TO, AKO NE MOGU IMATI NORMALAN UZ OCA I MAJKU??? ČEMU?? AKO MI JE BOG ODUZEO OBA DJEDA??? NAJBOLJEG PRIJATELJA??? ŠTO SAM JA NA OVOM SVIJETU???"
Vjeujem da su oni sičušni mravi sretniji nego ja...često se osjećam kao neki višak, uljez, neko ko smeta svima na ovom svijetu... mislim da primam najmanje ljubavi od svih...uvijek sam za sve kriva,pokvarena...ali kada se mučim da nešto napravim,trpim i slušam komentare i uzvike: "KURVO.." i slično, i to od onih koji se pravi kao najbolji i najbliži...
"BOŽE, ČEMU TAKAV ŽIVOT?? HOĆU LI IKADA BITI SRETNA I NAĆI SVOJU SREĆU??? NEKOG KO ĆE ME VOLJETI, CIJENITI, POŠTIVATI??? BEZ ISKORIŠTAVANJA, PONIŽAVANJA, VRIJEĐANJA????"
Post je objavljen 07.06.2008. u 17:50 sati.