Pregled posta

....SlAvNi PoVrAtAk.....PoSt Je ''MaLo DuG''......

AAAAA..........evo mene opet.......napravila sam malu stanku da se komici skupe.....al sad moremo nastavit........ko sto SVI vec znaju......ZADAR JE ŠAMPION........predobra je bila tekma......onda su mi se svi(košarkaši)se potpisali na dres.....i onda smo lipo ja sister i tata otišli do Galeba tamo su bili svi oni pa smo malo spikali itd.itd...al........jedna VERY BAD NEWS.....smrc....ja san lila suze zbog toga......JUBY DOGODINE IDE IGRAT U ŠPANJOLSKU.....SHAMMEL I BREWER IDU NAZAD U USA......AJMMMMMMMEEEEEEEEEEEEEE...........NAJVIŠE MI JE ŽA STO JUBY IDE......A KAKO MORE OTIC STARI MOJ....ON JE SVIMA NAJ IGRAC I ON SE DRUZI S DICOM I BLA,BLA ...DA NE NABRAJAM SVE...ugl: ja van obozavam sport a pogotovo kosarku.... i zato cu san o svakom igracu po malo-........POZZ do iduceg posta.....i ne zaboravite....KOMMAJTTEE!!!!!!!

JUBY JOHNSON:on je moj naj,naj,naj,naj igrac i nevirujen da ce me vise toliko zanimat kosarka ako on ode....ne kuzin zasto ide igrat za Španjolsku.....
Julius Juby Johnson: Zadar je moj drugi dom
Kada smo 2005. osvojili prvenstvo na licima ljudi vidio sam suze radosnice, toliku sreću nikad u životu nisam osjetio.
Postoji li ijedan Zadranin, o navijačima košarkaškog kluba Zadar da i ne govorimo, tko ne zna za Jubyja? Uvjereni smo da takvih nema.

Momak koji je već četvrtu sezonu u Gradu košarke, koji je sve ljubitelje košarkaške igre osvojio svojim ogromnim srcem, velikom željom za pobjedom, za koju se bespoštedno stavlja u funkciju svoje momčadi ne gledajući vlastitu statistiku, za čitatelje ezadar.hr progovara o sebi, svom djetinjstu i obitelji, svojim ambicijama, ljubavi prema Zadru...

Znamo da ste rođeni prije 26 godina u Clevelandu, što nam možete reći o svojem djetinjstvu, kako ste uopće počeli igrati košarku?

- U djetinjstvu nisam ni volio košarku, više sam volio glazbu, radije sam svirao klavijature, bubnjeve i pjevao. Ali kako su moj otac i brat William bili košarkaški nastrojeni i ja sam se polako pronašao u košarci. U srednjoj školi mi je otac bio trener, igrao sam i sa starijim i sa mlađim bratom Demetiusom budući da smo svi po dvije godine razlike.

Igrali ste na Sveučilištu Miami, kako je prisjetiti se tih dana?

- Studentski dani bili su mi stvarno najlijepši, studiranje u Americi puno je drukčije nego u Europi. Što se tiče košarke, na studiju, i tu je velika razlika. Tim je tamo puno važniji, ne želim time obezvrijediti ove momke ovdje, ali tamo je momčad funkcionirala kao obitelj, vladalo je veliko zajedništvo, a pobjede su dolazile najčešće kao plod kemije u momčadi. Naravno, tamo se nije igralo radi novca, jedini cilj bio je osvojiti prvenstvo.

Priča se da se ženite uskoro, hoće li to ikako promijeniti vaš košarkaški put?

- Ne vidim kako bi to moglo utjecati na košarku. Brak vidim kao božji blagoslov, pronašao sam ženu koja me čini sretnim i normalno je da želim stvoriti svoju obitelj. Htio bih da ljudi shvate da ja nisam više isti Juby Johnson kao prve sezone u Zadru, došao sam sa 22 godine i bio sam samac, sad imam 26 godina i puno sam se promijenio, ozbiljniji sam.

Nećemo slagati ako kažemo da ste jedan od omiljenih, ako ne i najomiljenijih igrača Zadra među navijačima, je li takav bio slučaj i na sveučilištu?

- Ne znam baš (smijeh), ima još igrača koje publika voli. U Miamiju su isto jako me voljeli, kad se prisjećam tih dana imam samo lijepe uspomene. Stvar kod mene je da sam ja do ovoga došao od ničega, nitko meni ništa nije poklonio, za sve sam se morao sam izboriti. Ljudi su to prepoznali kod mene i vjerojatno me zato vole. Godinu, dvije možeš zavarati ljude, ali kad si negdje četiri godine ljudi prepoznaju tvoje stvarne kvalitete. Ja svakoga poštujem, rukovat ću se sa predsjednikom jednako kao i sa skitnicom na cesti, ne osjećam se niti bolji niti gori od ikoga drugog, možda samo drukčiji.

Koja je Vaša košarkaška ambicija? Biste li voljeli zaigrati u Euroligi ili čak NBA-u?

- Ne bih htio da ovo ispadne klišej, ali ovo je moja NBA liga, moj cilj je pomoći Zadru da uđe u Euroligu, znam koliko je svima bitno da Zadar ponovo zaigra na toj razini i znam da to ovi ljudi zaslužuju. Zato kad igram dajem apsolutno sve od sebe da bih jednog dana kada se vratim u Zadar mogao biti ponosan na ono što sam ostvario sa svojom momčadi. Naravno, cilj je i osvajanje prvenstva, svake godine.

Biste li razmotrili hipotetsku ponudu Cibone?

- Nikad čovječe! Znam da su neki igrači Zadra i Zadrani otišli u Cibonu, i ja im to ne zamjeram, ima tu super momaka, ali to je njihova odluka, njihov život. Ja to ne bih mogao, osjećam nešto jako što me veže uz Zadar i to nikad ne bi uzeo ni u razmatranje.

Pratite li NBA Ligu? Koja je Vaša omiljena momčad?

- Jako sam blizak sa Le Bron Jamesom, prijatelji smo, on i moj brat dugo su igrali zajedno, a ja im se pridružim na igralištu svako ljeto. Cleveland je super, Le Bron je strašan igrač. Ipak, ja preferiram Boston Celticse, i to zbog Kevina Garnetta. Taj igrač me fascinira i s njim se mogu poistovjetiti. Njegova ljubav prema igri je velika i ima pravi pristup, ne voli gubiti i uvijek stavlja momčad ispred sebe. Sjećam se da je rekao da mu ništa ne znači 20 koševa i 10 skokova po utakmici ako momčad gubi. To mi se sviđa. Ja vam nikad neću grantirati da ću zabiti 20 poena ili da ću zaustavit nekog igrača, garantiram samo da ću uvijek dati sve od sebe da moja momčad pobijedi. Košarka nije tenis, kolektivni je sport i igra se za ono što piše na prednjoj strani dresa, a ne stražnjoj.

Spomenuli ste da ste prijatelj sa Le Bron Jamesom, zna li James za Zadar?

- Zna da igram u Hrvatskoj (smijeh) , gledajte, dobar sam ja još sa puno NBA zvijezda, ali kakva mi korist od toga, nije to nešto s čime bi se hvalio, to su normalni dečki poput mene. Le Bron je iz Clevelanda i normalno je da se s njim najčešće srećem, u srednjoj školi je često znao i prespavati kod nas doma. On je sad velika faca, ali to u našem odnosu ne mijenja ništa.

Svojevremeno se spominjao dolazak vašeg brata u Zadar, je li tu bilo istine?

- Moj mlađi brat je tek sad završio studij, dakle nije bilo šanse za takvo nešto. A kad je stariji brat igrao košarku ja još nisam bio u Zadru, tako da je to bila čista izmišljotina. Inače Demetrius je zaista vrhunski play, posljednju sezoni na sveučilištu Indiana imao je prosjek od 10 koševa uz gotovo 7 asistencija po utakmici. Mogao bi postati strašan igrač.

- Možete li izdvojiti pet najboljih igrača s kojima ste igrali u dresu Zadra?

Carl English, taj momak definitivno zaslužuje biti u prvih pet, jest da je šutirao puno, možda i previše, ali je uvijek tako žarko želio pobjedu. Zatim, Marko Banić, čim sam došao u Zadar i odradio nekoliko treninga rekao sam si: ''Ovaj dečko neće još dugo biti tu'' - njegov pristup treningu i rad su stvarno bili za primjer. Ne smijem zaboraviti na Kyle Hilla, ubojit igrač, on i Banić bili su strašan tandem.

Četvrto ime će vas sigurno iznenenaditi, riječ je o Andreu Pattersonu, žao mi je što ga niste imali prilike vidjeti kako stvarno igra, odličan košarkaš, došao je u već posloženu ekipu i nije se baš pronašao, šteta. I naravno, tu je kao peti Todor Gečevski, on je izuzetan radnik, iskren i pošten čovjek, odlično radi svoj posao i ima moje veliko poštovanje. Kada su mi nudili kapetansku traku, rekao sam: ''Nema šanse dok je Todor u ovoj ekipi !'' Naravno, bilo je tu još sjajnih igrača, nadam se da moj izbor neće nikog naljutiti (smijeh).

Promijenili ste i dosta trenera za ove četiri godine u Zadru? Možete li malo prokomentirati njih?

- Da, zaista puno. Mislim da su bila petorica, ako računamo Denisa (op.a Pleslić). Gledajte, ja nemam apsolutno ništa protiv nijednog trenera dok on stoji čvrsto uz svoju momčad i dok preuzima odgovornost. Primjer za takav stav definitivno je Ruddolf Jugo. Svaki put kad bi odigrali loše ili izgubili, on bi preuzeo odgovornost na sebe i rasteretio igrače. Ne kažem da je on bio najbolji trener, ali ta njegova ljudska veličina jako mi se svidjela i to poštujem.

U svakom slučaju, u Zadru nije lako ni treneru ni igračima, svi vole košarku i svi bi nešto po svome, granica između totalne euforije i depresije je jako tanka, možete li to prokomentirati?

- Kad dolaziš u Zadar moraš znati da to nije bilo kakav klub i bilo kakav grad. Mislim da tu ne može igrati i trenirati baš svatko, velik je pritisak, trebaš biti mentalno stabilan da bi uspješno igrao. Meni tu možda i pomaže što ne razumijem baš sve na hrvatskom, ali poruku publike uvijek shvatim, nije teško procijeniti kada su nezadovoljni.

Promijenio bi samo jednu stvar kod zadarske publike, volio bih kada bi mogli shvatiti da i mi kao i oni imamo loše dane na poslu, jer košarka je nama baš to - posao. Ne možemo pobijeđivati i igrati odlično cijelu sezonu, to ne može nitko, mi smo isto ljudi od krvi i mesa sa privatnim problemima kao i svatko drugi, znam da se svi momci maksimalno trude, ali nekad jednostvno ne ide.

Spomenuli ste da ne razumijete baš hrvatski jezik, nismo baš uvjereni da je to istina, poprilično ste dobro pohvatali naš teški jezik...

Kad sam dolazio ovdje, svi su mi pričali kako su ovdje Amerikanci potrošna roba i kako ih mijenjaju nekoliko po sezoni tako da prve dvije sezone nisam baš učio jezik i upoznavao grad. Nisam imao ni auto, imao sam jako mali stan i jedino što me zanimalo je bila košarka, jednostavno nisam znao koliko ću ostati. Kasnije, kad sam shvatio da ću u Zadru ostati duže, počeo sam učiti jezik, upoznavati grad, tražio sam čak da mi osiguraju učitelja hrvatskog, ali to se još nije dogodilo.

- Cijeli grad bruji o novoj dvorani, jeste li bili vidjeti? Veselite li se što ćete imati priliku zaigrati u njoj?

- Nisam još bio, vidio sam slike u novinama i izgleda fenimenalno. Mislim li da Zadar zaslužuje novu dvoranu? Da, definitivno. Jesam li sretan što će se igrati u novoj dvorani? Da. Ali ipak moram priznati da će mi nedostajati Jazine, ima nešto u njima što velika dvorana ne može imati. Kada ti je publika toliko blizu kao da ti ubrizgava dodatnu energiju, kada čujem nekoga da mi kaže: ''Ajmo Juby!'' uvijek izvučem i zadnji atom snage bez obzira na to što mislim da ga više nemam. Pritisak na suce također je velika stvar, mislim da bi nam i to moglo nedostajati u novoj dvorani. Možda se nekome ovo neće sviidjeti, ali ja se stvarno nadam da ćemo i kad se preselimo ponekad igrati u Jazinama. Poseban je to doživljaj, ja sam tek četiri godine tu, a već imam uspomene na tu dvoranu i pamtit ću ih cijeli život.

Pričajući o novoj dvorani, spomenuli ste da ćete igrati u njoj, znači li to da ostajete u Zadru i sljedeće sezone?

- Bit ću iskren, dobio sam neke nevjerojatne ponude i teško je toliki novac ne prihvatiti. U Zadru me drže ljubav prema klubu, gradu, publici i lijepe uspomene, tu sam se igrački razvio, stvorio ime i srastao s gradom, naravno da bih htio ostati. Volim biti tu, kad odem u Ameriku, i kad se spremam za povratak u Zadar kažem da idem doma. Zadar je moj drugi dom. Ipak, moram misliti na svoju budućnost, imam 26 godina, još uvijek sam mlad, ali ne pomlađujem se. Trenutno ne razmišljam previše o tome, nitko iz kluba još me nije kontaktirao po tom pitanju, bilo bi lijepo da porazgovaramo. Ne brinem sad o tome, na pameti mi je samo osvajanje prvenstva.

Prošle godine sve je bilo spremno za veliko slavlje, imali ste meč loptu u Jazinama, i niste je uspjeli kapitalizirati. Mnogi nikad neće zaboraviti vaše suze poslije utakmice...

- Kada smo 2005. osvojili prvenstvo na licima ljudi vidio sam suze radosnice, toliku sreću nikad u životu nisam osjetio. Kako onda da ne zaplačem kada smo iznevjerili svoje navijače i propustili im donijeti toliku radost, vjerujte mi, toga sam dana osjećao bol svakog od tih ljudi.

Ove sezone odigrali ste već 59. utakmica, je li ostalo što snage za završnicu?

Vjerujem da je ostalo snage, cijelu sezonu smo se borili, naravno da smo umorni, ali sad nema nazad, spremni smo otići do kraja, nije vrijeme za žaliti se na umor. Ljudi malo podcjenjuju Cibonu, kao Zadar je bolji. Istina, oni su imali očajnu sezonu, ali oni su braniteli naslova i ja to svakako respektiram, sigurno neće izaći sa bijelom zastavom i prepustiti nam trofej. Split i Zagreb također su jaki, njima je sigurno dosadilo gledati Cibonu i Zadar svake godine u finalu, sve je moguće, ne smijemo podcijeniti nikoga. Očekujem rat, ali mu se veselim, baš kao i svakom košu, skoku, i ukradenoj lopti koja će dovesti Zadar bliže cilju.


SHAMMEL STALLWORTH:Shammel Stallworth u Zadru je nešto više od tri mjeseca. Doveden kao prva opcija na poziciji šutera u prvih šest utakmica nije opravdao očekivanja javnosti. Prvo je, na otvaranju sezone protiv Cibone, za nešto manje od 22 minute, ubacio 11 poena (36% šuta) uz valorizciju 3.

U drugom kolu je, u debaklu Zadra u Podgorici odigrao svoju, statistički gledano, najbolju utakmicu do sada. Za 29 i pol minuta zabio je 8 poena (60% šuta) uz 4 skoka, 5 asistencija i valorizaciju 12.

Uslijedile su dvije najgore utakmice. Prvo u Jazinama protiv Olimpije kada je za 24 minute ubacio 7 poena (23 % šuta) i imao valorizaciju 1, a potom na gostovanju u Širokom gdje je dobio samo 12 i pol minuta bez koša uz valorizaciju -2.

Posljednja dva kola ipak ulijevaju optimizam kako će Shammel konačno biti onaj pravi i opravdati ono što se od njega očekuje.
Protiv Splita je za malo više od 12 minuta zabio 10 poena (67% šuta) i imao valorizaciju 7, a u Pioniru je u porazu od Partizana sudjelovao sa 15 poena (38% šuta) za 36 minuta uz valorizaciju također 7.

Sve ovo ukazuje na činjenicu kako Stallworth napreduje iz utakmice u utakmicu i kako će do početka natjecanja u Uleb Cupu ipak doći u željenu formu i biti važna uzdanica Zadra kako u Europi, tako i u NLB Ligi.

Prije treninga košarkaša Zadra imali smo priliku napraviti prvi ekskluzivni intervju sa Shammellom od njegova dolaska u Zadar.

Nedavno si došao u Zadar. Kako ti se sviđa atmosfera u gradu i kako je igrati ovdje u odnosu na mjesta gdje si prije igrao?

"Atmosfera je odlična. Ljudi vole košarku i svi znaju sve o košarci. Grad je vrlo lijep i miran, naročito za obiteljski život i za moje dvoje djece. Još se privikavam na vrijeme i klimu ali sve u svemu Zadar je jako lijepi grad.

U Brazilu je sada ljeto i do sada sam igrao uvijek u ljetnom periodu. Igrao bih naizmjence u Brazilu i SAD-u dok je bilo ljeto tako da mi je ovo prva sezona koju igram u zimskom periodu. Bio sam u Kini, Njemačkoj, Španjolskoj tako da sam prošao dosta toga."

Kolika je to promjena za tebe? Postoji li neka posebna razlika između brazilske i hrvatske košarke?

"Nema tu neke posebne razlike, sve je to košarka. Ima možda male razlike u strategiji i pristupu igri ali što se tiče igrača sve je to vrlo slično. Kako ima dobrih igrača u Brazilu i u SAD-u tako ima i u Hrvatskoj. Što se mene tiče nema tu prevelike razlike, ako si dobar košarkaš u jednom klubu nema razloga da ne budeš i u drugom."

Kakav je tvoj odnos sa suigračima? Imate li problema u komunikaciji obzirom da je Hrvatski jezik poprilično težak za strance?

"Svi pričaju engleski. Možda malo više pričam sa Coreyem, Jubyem i trenerom Petrovićem samo zato što imamo više zajedničkih stvari ali sa svima sam dosta dobar. Ne razumijem dosta stvari, hrvatski je težak jezik ali snalazim se."

Prve utakmice nisi odigrao baš najbolje. U čemu je problem?

"U prvih šest utakmica nisam odigrao najbolje što znam ali još se polako uklapam u momčad i prilagođavam. Nakon ovih šest utamkica mogu sa sigurnošću reći da najbolje od mene tek dolazi. Svi govore da sam dobar igrač, svi puno očekuju i pitaju kad ću to pokazati.

Kada dođete u malu sredinu svi očekuju puno od vas, a nije se baš lako odmah uklopiti u momčad. Ja to razumijem, razgovarao sam sa trenerom i siguran sam da ću pokazati koliko vrijedim. To je tek šest utakmica, a sezona je vrlo duga.

Svi su vrlo euforični i misle da moramo dobiti svaku utakmicu, a to i nije baš lako. Ja sam tek kratko u momčadi isto kao i Corey i tek se moramo uklopiti u momčad. Mislim da imamo dobru momčad i da se možemo ravnopravno nositi sa svima. Moramo samo igrati mirno bez prevelikog stresa i pritiska."

Većina se stranaca, osim Jubya, u Zadru zadržavala samo jednu godinu. Kakvi su tvoji planovi?

"Sve ovisi o rezultatima ove sezone, a naravno i o mojim igrama i o tome kako se uklopim u momčad. Ako budem dobro igrao i momčad bude imala dobre rezultate tko zna, možda ostanem i iduće sezone. Nikad se ne zna."

Kakve su mogućnosti i ambicije ovog Zadra?

"Naše ambicije su osvojiti prvenstvo, odigrati dobro u NLB Ligi i ULEB Kupu i pokušati predstaviti Zadar i Hrvatsku košarku u što boljem svjetlu. Što više utakmica dobijemo to će ljude više zanimati Zadar i više će znati o Zadru.

Pokušat ćemo zadarsku košarku dovesti na viši level. Kad Cibona igra u Euroligi svi znaju za nju, a mi želimo da isto tako ljudi čuju i za Zadar."

Protiv Širokoga si utakmicu počeo na klupi. Da li ti je lakše kada startaš u prvoj petorci ili kad kreneš s klupe?

"Sve ovisi o ritmu. Svaki dobar igrač, ako uspije uhvatiti ritam te rotacije između klupe i igre je zaista dobar. Ako mi trener kaže da krećem s klupe ja ću se potruditi odigrati što bolje kada uđem. Osobno mi je lakše početi u prvoj petorci jer oduvijek igram tako.

Kao što sam rekao, još uvijek se privikavam na novu momčad, novog trenera i u tome je cijela stvar. Što bolje se prilagoditi i što bolje ući u svaku utakmicu. Mislim da polako u tome uspjevam jer napredujem iz utakmice u utakmicu. Kada ne bi bilo toga napretka tada bi to bio problem, ali mislim da sam na dobrom putu."

Svi od tebe očekuju poene, trice i dobar učinak svaku utakmicu. Da li je stvoren prevelik pritisak?

"Svi koji razumiju košarku znaju da to nije tako lako. Miran sam, opušten i siguran sam da će moje vrijeme doći. Odigrao sam loše prvih nekoliko utakmica ali mislim da je najvažnije to što iz utakmice u utakmicu igram sve bolje. Za sve treba vremena."

Iduće kolo u Jazine stiže Zagreb. Svi očekuju pobjedu?

"Mi idemo u svaku utakmicu po pobjedu. Zagreb je dobra momčad, ali mi igramo pred našom publikom i mislim da ćemo pobijediti. Dobro smo trenirali ovaj tjedan i mislim da ćemo odigrati dobru utakmicu i da će navijači biti zadovoljni."

I za kraj poruka navijačima – zadarskom Tornadu.

"Ne smijete prestati vjerovati u momčad i igrače. Ja imam puno povjerenje u njih i oni moraju imati povjerenja u nas. Moraju nam vjerovati i mi ćemo mi im sigurno znati uzvratiti. Samo vjerujte, meni, suigračima i treneru i siguran sam da će sve biti dobro."


COREY BREWER:Corey Brewer. Je li riječ o nervoznom tipu ili je u njemu srce pobjednika koji se teško miri s porazom?
- U meni je srce koje kuca za Zadar! Upravo u tome leži razlog moje nervoze. Jer, iskreno, nadali smo se pobjedi na Gripama, računali kako tu možemo riješti puno toga i onda u svojoj dvorani zaključiti sezonu. Ispalo je drukčije... - veli Brewer.

Može li se govoriti o tome da ste specijalna meta hrvatskih sudaca?
- Mogu ponuditi samo jedan primjer. U četrnaest utakmica hrvatskoga prvenstva nije mi sviran ni jedan prekršaj u napadu. Uvijek ističem kako se u NBA stalno ponavlja: “Pustite igrače da odlučuju o pobjedniku“! Ne, suci su znali da me ne žele na toj utakmici.

Hrvoje Perić, koji je nasrnuo na vas i zbog toga bio isključen, ispričao se samo sucima utakmice...
- Nisam ni dirnuo Perića, nego je moj sukob bio sa Stipanovićem koji je napravio grubi prekršaj. Perić mi se ne treba ispričati, ne očekujem to od njega. Meni će najbolja isprika biti osvojeni naslov prvaka. Bolji smo i više zaslužujemo trofej.

Kako to ostvariti?
- Konkretno, u trećoj utakmici moramo što bolje iskoristiti njihove slabosti, odnosno usmjeravati loptu prema onim njihovim igračima koji su manje opasni. Bilo da je riječ o šutu, prodoru ili slobodnim bacanjima.

Ali, Brewer mora biti manje nervozan! Može li ?
- Skroz ću biti hladan, skoncentriran isključivo na igru. Moramo pokazati silnu energiju i motivaciju. Osobno, neću loviti poene, niti me zanima statistika. Ako treba mogu i na klupi sjediti. Meni je važna samo pobjeda. Znam da će me provocirati, ali se neću dati navući na tanak led. Mogu me tući, čak nije bitno koliko ću dobiti laktova u rebra, moj odgovor će uvijek biti isti: “Želim trofej“.

Koliko mi je stalo do trofeja govori i činjenica da nisam otputovao u ameriku na sahranu svojega strica koji me je odgojio. Zato imam silni pritisak osvojiti ovo prvenstvo koje će mi biti nadomjestak za bolni rastanak s članom moje obitelji.

Doping kontrola je u završnici prvenstva podignuta na jednu "višu instanciju" s posebnim mjerama prema strancima...
Sumnja i doping kontrola najbolji su način kako razbiti karakter igraču. Znam da ne pušim marihuanu, ali je provjera nas stranih igrača bio pokušaj davanja poticaja ljudima da se na nas gleda u drukčijem svjetlu.

Htjeli su pokazati da su svi Amerikanci isti! Ako se nađem u avionu zajedno s nekim Afganistancem, smijem li ja kazati: „ Ti imaš bombu“! Ne, otkud mi to pravo! Ozbiljno radim svoj posao da bih ga riskirao zbog jednog „jointa“! Znam i koliko su ljudi u klubu bili nervozni zbog te provjere - kazao je Brewer.

ROK STIPČEVIĆ:Kao pravi profesionalac, Rok je umjesto jutarnje kave naručio bočicu obične vode
Malo je onih igrača koji košarku žive svakim dijelom svoga tijela, koji su maksimalno motivirani u svakoj utakmici te u svakom trenutku daju sve od sebe. Jedan od takvih sigurno je jedini Zadranin u momčadi Zadra sa zapaženijom minutažom, Rok Stipčević.


Rok je jedan od rijetkih igrača koji treniraju kad nitko drugi ne trenira, koji je sve što je do sada postigao, postigao isključivo svojim radom i "litrama" prolivenog znoja.

Kao pravi profesionalac, Rok je umjesto jutarnje kave naručio bočicu obične vode uz osmijeh i riječi: "Moram se držati pravila i ne odstupati od njih." U ugodnom razgovoru, Rok nam je ispričao svoju priču, kao i dojmove o momčadi Zadra i tekućoj sezoni.

eZadar.hr: Rok, kako si se uopće počeo baviti košarkom, gdje i tko ti je bio prvi trener?

"Košarku sam počeo trenirati u školi košarke Leonardo Bajlo, gdje mi je prvi trener bio Lučano Valčić. Prvi ozbiljni počeci nili su kod Zorana Veselinovića, gdje sam nastupao za selekciju najboljih iz škole košarke, u ekipi pod imenom Tornado. S tom generacijom bio sam treći u državi, mislim čak da smo mogli biti i prvaci da smo imali više sreće. Nakon toga sam prešao u omladinske selekcije u Zadru, gdje su mi treneri bili Roko Đerđa, Petar Popović te Denis Pleslić."

eZadar.hr: Za koje si nacionalne selekcije nastupao u mlađim kategorijama?

"Prvi nastup imao sam sa 16 godina kad sam nastupio za juniorsku reprezentaciju kod trenera Matova. Dvije sam godine igrao za juniorsku reprezentaciju. Nakon toga sam dvije godine nastupao za reprezentaciju U-20."

eZadar.hr: Od tvoje generacije nema baš puno igrača koji trenutno igraju seniorsku košarku na visokoj razini, što upućuje na to da i niste bili baš sjajna generacija

"Pa ne bih baš složio s tim. Igrači iz moje generacije su Lalić, Kovačević, Rudež, Stipanović, Batina, Tomić, Papak.. S tom ekipom bio sam peti na Europskom prvenstvu igrača do 20 godina starosti. I na tom prvenstvu imali smo veliku nesreću, naime u četvrtfinalu smo izgubili od reprezentacije Italije sa samo košem razlike, koju smo na pripremama dva puta lako pobjedili s prednošću od 25 razlike. I to je najbolji rezultat naše reprezentativne selekcije do 20 godina."

eZadar.hr: Kad si priključen seniorskom pogonu i tko ti je bio prvi seniorski trener?

"Prvi sam put ušao u seniorsku momčad Zadra sa 17 godina. U to vrijeme smo Lalić i ja igrali za drugu momčad Zadra u juniorskoj ligi te smo bili najbojli pojedinci te momčadi koja je na kraju osvojila drugo mjesto u A-2 ligi Jug, koja je po mom mišljenju najjača regija Druge lige u Hrvatskoj. Nakon što je Krstić raskinuo ugovor sa Zadrom, a Kovačić se ozljedio, Lalić i ja smo bili priključeni prvoj momčadi. Tada je trener Zadra bio Danijel Jusup."

eZadar.hr: Kako si se uspio prilagoditi na seniorsku košarku kao maldić od 17 godina? Poznato je da je prelaz iz juniorskog u seniorski staž najteži za svakog mladog igrača. Da li si i ti imao određenih problema oko privikavanja?

"Prelazak u seniore težak je za svakog mladog igrača. Razdoblje privikavanja traje dugo, čak tri do četiri godine. U tom razdoblju treba najviše raditi i trenirati, što meni nije bio problem. Ulaskom u seniore bio sam maksimalno motiviran, znao sam da ako ostali rade na 80% snage, da ja moram dati 130% od sebe. Ja sam bio odlično fizički pripremljen. Trener Šango je očekivao da ću se ja priključiti seniorima, tako da me je i fizički i psihički pripremio na to. Ta prva sezone za mene je bila veliko iskustvo, igra sam sa igračima kao što su Longin, Marcelić, Meeks... Seniorski život, pogotovo van terena, je puno drugčiji i profesionalniji od onoga juniorskog."

eZadar.hr: Prva sezona bila ti je kod Danijela Jusupa. Što možeš reći o svojoj prvoj sezoni u seniorskom društvu?

"Kao i svaki mladi igrač, prve sezone se baš nisam naigrao.Veću minutažu dobio sam samo na utakmici protiv Reflexa, današnjeg FMP-a u gostima, ali to je normalno, ipak sam bio najmlađi član momčadi"


eZadar.hr: Nakon toge slijedila je sezona pod palicom Rudolfa Juge, u kojoj si osvojio i naslov prvaka Hrvatske. Kakva su ti sjećanja na tu sezonu?

"Na početku te sezone imao sam veliku minutažu, da bi, kako je sezona odmicala, igrao sve manje i manje. Ali znao sam da morambiti uporan i trenirati najbolje što znem te da će mi se to na kraju i vratiti. Na kraju sezone igrao sam za reprezentaciju U-20 na Europskom prvenstvu u Moskvi, gdje je nadglednih reprezentacije bio Tihomir Bujan. Odigrao sam odlično na prvenstvu te me je trener Bujan pozvao da sljedeću sezonu odigram u Boriku, što sam i napravio. U dogovoru sam Pinom Giergiom posuđen sam u Borik, što se na kraju ispostavilo kao pravi potez."

eZadar.hr: Te sezone u Boriku bio si jedan od najboljih igrača lige. Tada se zapravo i po prvi put čulo za tebe kao za potencijalnu mladu nadu. Kakvi su tvoji utisci na tu sezonu?

"Te godine sam se razigrao, dao sam svoj maksimum. Trener Bujan dao mi je šansu. Ta momčad Borika bila je strahovito pozitivna, imali smo jaku želju za pobjedo, kakvu bi svaka momčad trebala imati. Te sam sezone u izboru Sportskih novosti bio proglašen drugim igračem lige, odmah iza Gečevskog. Bio sam i drugi strijelac lige, treći tricaš tako da mogu reći da mi je to bila sezona afirmacije."



eZadar.hr: Nakon toga slijedi tvoj povratak u Zadar, u sezoni koja baš i nije rezultatski bila uspješna. Kako bi komentirao prošli sezonu Zadra?

"Prošle godine nam je jako malo nedostajalo da napravimo nešto veliko. Imali smo niz od devet pobjeda oko Nove godine, a onda smo izgubili nekoliko takozvanih "malih utakmica", među kojima bih izdvojio prije svega poraz od Borika u Jazinama, Slovana u gostima te Heliosa, također u Jazinama. Te tri utakmice sve su preokrenule, psihički smo jako pali. Tada je došao Aco Petrović na klupu Zadra i tada smo se znatno podigli u igri."


eZadar.hr: Ove godine si odlično ušao u sezonu, da bi nakon ozljede izgubio minutažu i doslovno zasjeo na klupu. Kako to komentiraš?

"Da, tako je. Sezonu sam otvorio odlično, igrao na visokoj razini, a tada je uslijedila moja ozljeda, koja je meni bila prva u dosadašnjoj karijeri. Zaradio sam distorziju zgloba, i to trećeg stupnja. nosio sam longetu na nozi, a oporavak je trajao dosta dugo, točnije 50 dana sam bio van terena, što je za mladog igrača kao što sam ja jako dug period. Kad sam se vratio, više sam bio koncentriran na taj zglob nego na svoju igru. Uvijek sam mislio u sebi: Gdje ću nagaziti?, Kako ću pasti?...Pad u mojoj igri bio je normalan. Sad sam vratio samopouzdanje što se najbolje vidi kroz moje igre."

eZadar.hr: Kakva su tvoja razmišljanja o trenutačnom stanju Zadra i očekivanja u samoj Ligi za prvaka?

"Trenutačno imamo omjer 7-1. Da nam je to netko ponudio prije samog početka lige, svi bi na to pristali. Poraz od Cibone nas je malo šokirao, pogotovo prije Final Foura u Ljubljani, ali to ne treba toliko uzimati srcu. Nismo ni mi nepobjedivi i nepogrešivi, treba iz ovoga poraza izvući pouku za sljedeći put i nastaviti dalje. Od momčadi ne očekujem velike stvari, očekujem samo da ćemo u svaku utakmicu ući motivirani, puni želje i energije. Ove sezone Zadar igra najraznovrsnije do sada, mogu reći da svi "ginemo" na parketu za svakom loptom, željni smo dokazivanja i mislim da je to najveća prednost ovoga Zadra. Što se tiče rezultata, naravno da želimo osvojiti prvenstvo te da na to i idemo, ali prvo se treba koncentrirati na Final Four te na prolazak Hemofarma. Pobjedom nad Hemofarmom napravili bi veliki rezultat."

Momčadi Zadra poželimo sreću u daljnjim utakmicama da ostvare što bolje rezultate te da ostvare sve svoje ciljeve u ovoj sezoni, a Roku da nastavi sa odličnim igrama kao u posljednje vrijeme.

ANDREJ ŠTIMAC:- Pao nam je velik teret s leđa jer smo nekoliko puta ove sezone kretali i zastajali, pa je ovo bila prava kruna sezone. Nitko sretniji od nas jer je ovih 48 sati od prošle utakmice bilo nemoguće, nismo normalno niti živjeli niti funkcionirali. Hvala navijačima koji su nam dali vjetar u leđa. Mislim da je ova finalna serija vratila košarku na naslovnice. Usput čestitke Splitu na dobroj igri.

ZADAR - Košarkaški klub Zadar danas je finalizirao pregovore i dogovorio se s Andrejem Štimcem, bivšim reprezentativcem Hrvatske o jednogodišnjoj suradnji.

Andrej Štimac karijeru je započeo u KK Croatia line iz Rijeke gdje je igrao u periodu od 1995. do 2002. godine. Nakon toga tri sezone ( 2003. do 2005.) proveo je u zagrebačkoj Ciboni s kojom je igrao i Euroligu.

U sezoni 2005/06. potpisuje za španjolskog prvoligaša Llaneru Menorcu (skupa s Marijom Stojićem i Vladimirom Krstićem). U Menorci se nije baš puno naigrao, a u ACB ligi u 32 utakmice prosječno je igrao 14 minuta uz učinak od 5 koševa te 1,8 skokova. Nakon što su te sezone osigurali opstanak sa Menorcom, Štimac odlazi u Poljsku.

U Poljskoj potpisuje za budućeg Zadrovog protivnika u ULEB kupu, BOT Turow Zgorzelec. Protekle sezone brojke su mu slične onima u Španjolskoj. U 28 utakmica prosječno je igrao 12,8 minuta uz učinak od 5,0 koševa uz 2,3 skoka sve za prosječni index od 4,7.

Na ovaj način KK Zadar još je više ojačao unutarnju liniju jer je sada uz Gečevskog, Lalića, Macuru pridodan i Štimac, koji je prirodna "četvorka", ali može uvijek uskočiti i na "peticu". Iz vremena dok je igrao u Ciboni, ostao je upamćen kao dobar tricaš.

Štimac je zamijenio Franu Čolaka koji je nedavno potpisao za zagrebačku Cedevitu.


....JeDaN PsIhO tEsT...
JuTrO iLi VeČeR? (Moj odgovor: Jutro.)

JUTRO:Tjelesna snaga, poduzetnost, iskorištavanje životnih prilika.
VEČER:Želja za mirom i odmorom, ali može značiti i opterećenost.

cRvEnO iLi CrNo? (Moj odgovor: crveno(iako mi je crna naj boja..ipak...)

CRVENO: Strast, energija, požuda.
CRNO:Neistražena strana vlastite osobnosti, sramežljivost, povučenost.

DeSnO iLi LiJeVo? (Moj odgovor:...DESNO....uvik)

DESNO:Društvena osoba, prijateljstvo, vjernost.
LIJEVO:Egoizam, samoljublje.

čOkOlAdA iLi ČiPs? (Moj odgovor:...ČOKOLADA!)

ČOKOLADA:Želja za uživanjem u životu i potreba za nagradom za vlastiti uspijeh.
ČIPS:Sve što je slano predstavlja uspijeh, zdravlje, osjećaj sreće.

RaJčIcA iLi PaPrIkA? (Moj odgovor: iako nevolim ni jedno ni drugo...ipak rajčica?
RAJČICA:Strastvena ali i tajna ljubav.
PAPRIKA:Svadljivost i potisnuti bijes.

rUžA iLi LJuBiCa? (Moj odgovor: Ruža.)

RUŽA:Osjećajnost i potreba za ljubavlju.
LJUBICA:Skromnost i osjećaj vlastite beskorisnosti.

PaS iLi MaČkA? (Moj odgovor:....OBOJE...)

PAS:Instinkti (seksualni) osjećaji i neproživljeni nagoni.
MAČKA:Želja za nježnjošću, ali i lažnost i podmuklost.

mIš iLi ZmIjA? (Moj odgovor: mrzim oboje...al možda ipak...miš...)

MIŠ:Strah od seksa i bliskosti općenito.
ZMIJA:Predstavlja veliki seksualni nagon i veliki seksualni apetit.

PlAnInA iLi NiZiNa? (Moj odgovor: Nizina.)

PLANINA: Prepreke, problemi a i pogled u budućnost.
NIZINA:Može upućivati na depresiju, ali i na želju za mirom.

sTrAnO iLi PoZnAtO? (Moj odgovor:...Poznato.)

STRANO:Opasnost, prijetnja, potiskivanje.
POZNATO:Potreba za sigurnošću, razumijevanjem.

OsVeTa iLi KaJaNJe? (Moj odgovor: ..osveta.)

OSVETA:Poduzetnost i svjesno opiranje svemu što je negativno.
KAJANJE: Pasivnost, oklijevanje, nesigurnost.


I šEćEr A KrAju.....MoJa nAj PiSmA....SaMo Je JeDnO....POZZ i ostavljajte sto više komentara.....CiAo......

RiJečI:
SAMO JE JEDNO
U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO
DA PUSTIM SUZU S OKA
JER TEBE VOLIM JA

ŽIVOT MI DALA
BAŠ KAO DA JE ZNALA
DA NIKAD NEĆE NESTAT
SA MOJIH USANA (HRVATSKA!!!)

S PONOSOM NARODU SVOM
LJUBI GRB NA DRESU TOM
NA JADRANU I SAVI, NA DUNAVU I DRAVI
NEK SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ!


SVI SKUPA NEK VIDE DA NAS IMA
RUKE NA SRCE KADA KRENE HIMNA
I ONDA PJEVAMO U ISTOM TRENU
DOK NAŠI LETE PO TERENU
IMAMO PONOS SRCE I INAT
PODRŠKU UVIJEK PUNIH TRIBINA
IZ ZAGREBA GLEDAM
NAJLJEPŠU SLIKU:
SLAVONIJU, ISTRU,
DALMACIJU, LIKU!


KAD SE IGRA NEKA NAS ZAUSTAVE
CRVEN BIJELI PLAVI BOJE ZASTAVE
NEKA CIJELI SVIJET ČUJE NAŠU
PJESMU
I VIDE SAV TAJ NAŠ SJAJ NA DRESU
OVDJE KOD NAS JE PONOS REPKA
ŽELJNO SE ČEKA SVAKA TEKMA
NEK SE ORI PJESMA NEKA ZVONO ZVONI
ZNAMO DA BIT ĆEMO ŠAMPIONI!

SVI JEDNI UZ DRUGE
KAD SE IGRA NEMA TUGE
SAD SMO U RODU I PJEVAMO ODU
ZA SVOJE LJUDE
E,JER OPET TRADICIJA SE NASTAVLJA
S RUKAMA U ZRAKU HRVATSKU POZDRAVLJAM
BILI ZADNJI ILI PRVI
SAMO NEKA NAŠ GLAS GRMI!

SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJENO
DA PUSTIM SUZU S OKA,JER TEBE VOLIM JA,
ŽIVOT MI DALA,BAŠ KAO DA JE ZNALA
DA NIKAD NEĆE NESTAT SA MOJIH USANA(HRVATSKA!!!)

A PONOSOM NARODU SVOM,LJUBI GRB
NA DRESU TOM,
NA JADRANU I SAVI,NA DUNAVU I DRAVI
NE SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ

JOŠ JEDNOM AL' OVAJ PUTA JAČE
CIJELI SVIJET ZNA NAŠE NAVIJAČE
CIJELI SVIJET SAD GLEDA I PRATI
DA VIDI KAKO IGRAJU HRVATI
A SVE ZBOG VATRENOG SRCA
KOJI ISPOD SVETOG DRESA KUCA
NEK SVI ČUJU KAKO SLAVIMO
AJMO CIJELI STADION

SJEVER, ISTOK, ZAPAD SVI SE BUDE
AKO BOLI STISNI ZUBE
NEKA SE LJUTE ONI ŠTA GUBE
TU DANAS SVIRAJU NAŠE TRUBE
I ZATO SE POMAKNI
ZRAK DUBOKO UDAHNI
PODIGNI RUKE I NAPUNI ČAŠU
OVDJE SE IGRA ZA LIJEPU NAŠU

EJ...
'KO KAŽE DA SMO PALI
TAJ, MORA DA SE ŠALI
I NAJVEĆI SU MALI
KAD VIJORI CRVEN, BIJELI, PLAVI
DOMOVINI ZAHVALI I POKAŽI LJUBAV
NEMA NIKOG DA SE PRAVI GRBAV
ULICE SU ŽIVE
PJEVA SE SA TVRĐE, TRGA I SA RIVE!

SAMO JE JEDNO
U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO
DA PUSTIM SUZU S OKA
JER TEBE VOLIM JA

ŽIVOT MI DALA
BAŠ KAO DA JE ZNALA
DA NIKAD NEĆE NESTAT
SA MOJIH USANA (HRVATSKA!!!)

S PONOSOM NARODU SVOM
LJUBI GRB NA DRESU TOM
NA JADRANU I SAVI, NA DUNAVU I DRAVI
NEK SE SLAVI CIJELI DAN I NOĆ!

TERESA FILDAGO....O nJoJ POsToJi pRiČa kA I OvA Na viDeU....Ka dA Je oNa dUh i dA LjUdImA POkAžE MIsTo dI Je sTrAdAlA(UmRlA)












Post je objavljen 07.06.2008. u 09:16 sati.