Pregled posta

Našetalo se moje malo društvo , Finica je bila sva važna i željela je Glinku pokazati svaki kutak .Glinko ju je pratio tu i tamo odšetao bi na drugi kraj ali bi se ubrzo vratio i nešto joj je šaptao.....a što to ……samo oni znaju ..,
Ipak svatko mora imat i neku svoju malu tajnu.

Pomalo me počeo loviti san i glava je bila čas dole čas gore
da da svako toliko bih se prenula .
Ahhhh…. spavala sam kao indijanac s jednim otvorenim okom.
Čula sam ih kada su se vračali, nešto su veselo frktali i trčkarali po terasi .
Moj sluh se izoštrio zahvaljujući Finici i nijedan šum mi više ne može promaknuti.
Svaki titraj u zraku osjetim pa dragi moji to je nešto s čime se ponosim , jer prije to uopće nisam osjećala.
Znate čovjek ne upotrebljava sva osjetila , ali kada kreneš i upoznaš ono što ti je priroda dala oduševljenju nema kraja.

Finica se ranije probudila i otišla u vrt ...trebalo je malo zaliti jagodice da se i one malo napiju i počnu pjevati.
Ja sama za to vrijeme pregledavala cvijeće koje se raširilo u prekrasnom cvatu , pored mene bila je plava kanta , ali Finici je to bilo jako jako visoko.

I tako Finica je pokušavala uhvatiti neki avion , da vidi kantu odozgora ali ništa od togggaaaa...
Na kraju odlučila je poći kući i probuditi Glinka da joj nekako pomogne.,ali on se već smjestio u krilu i godilo mu je maženje i nije bio baš od volje i samo je potiho prokomentirao….

Bili su tajnoviti i ništa mi nisu otkrili …Finica je isto poželjela u krilo …a ja imam samo dvije ruke…no Glinkić je dobio papicu , a Finica završila u krilu i tu je uživala u svojoj bananici.

Priča o Finici i Glinku se nastavlja, budno ću ih pratiti
i sve ispričati a biti će tu slikica , a i filmića.