NAKANE APOSTOLATA MOLITVE ZA LIPANJ
OPĆA NAKANA: Da svaki kršćanin njeguje duboko i osobno prijateljstvo s Kristom, tako da može pružati snagu Njegove ljubavi svakoj osobi koju susretne.
"Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: 'Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?' A on mu reče: 'U Zakonu što piše? Kako čitaš?' Odgovori mu onaj: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!' Reče mu na to Isus: 'Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.'
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: 'A tko je moj bližnji?' Isus prihvati i reče: Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.
'Što ti se čini (upita ga Isus), koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?' On odgovori: 'Onaj koji mu iskaza milosrđe.' Nato mu reče Isus: 'Idi pa i ti čini tako!' (Evanđelje po Luki 10,25-37)."
MISIJSKA NAKANA: Da Međunarodni euharistijski kongres u Quebecu u Kanadi pomogne sve boljemu razumijevanju da je Euharistija srce Crkve i izvor evangelicacije.
"Crkva crpi svoj život iz Euharistije. Ova istina nije jednostavno izričaj svakodnevnog iskustva vjere, nego sažetak središnjeg otajstva Crkve. Na različite načine ona u radosti doživljava trajno ispunjenje obećanja: 'I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta' (Mt 28,20). Ali u svetoj Euharistiji, po pretvorbi kruha i vina u Gospodinovo tijelo i krv, ona se u toj prisutnosti raduje velikom radošću. Nakon Duhova, kad je Crkva započela svoje hodočašće prema nebeskoj domovini, božanski je Sakrament označavao protjecanje njenih dana, isupunjujući ih pouzdanjem i nadom...
U Euharistiji uistinu primamo i jamstvo uskrsnuća tijela na koncu svijeta: 'Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan' (Iv 6,54). Ovo jamstvo budućega uskrsnuća proizlazi iz činjenice da je tijelo Sina čovječjega, dano kao hrana, njegovo tijelo u proslavljenom stanju Uskrsloga. S Euharistijom se, tako rekuć, usvaja 'tajna' uskrsnuća. Stoga Sv. Ignacije Antiohijski s pravom naziva euharistijski kruh 'lijekom besmrtnosti, protuotrovom protiv smrti'.
Značajna posljedica eshatološke protegnutosti upisane u Euharistiju također je činjenica da ona daje poticaj našemu povijesnom hodu, polažući sjeme žive nade u svakodnevicu svačije posvećenosti vlastitim obvezama. Ako doista kršćanska vizija dovodi do gledanja 'novih nebesa' i 'nove zemlje' (usp. Otk 21,1), to ne slabi, nego radije jača naš osjećaj odgovornosti prema današnjem svijetu. Na početku novoga tisućljeća želim to još jače istaknuti kako bi se kršćani više no ikada osjetili pozvanima da ne zanemare svoje dužnosti kao građani ovoga sijeta. Njihova je zadaća, sa svjetlom Evanđelja, doprinijeti izgradnji svijeta prema mjeri čovjeka, svijeta koji će odgovarati Božjem planu.
Brojni su problemi koji zamračuju obzorje našega vremena. Dosta se je sjetiti hitnosti zauzimanja za mir, polaganja čvrstih temelja pravednosti i solidarnosti u odnosima među narodima, obrane ljudskog života od začeća do njegova prirodnog svršetka. Što reći potom o tisućama protivština u 'globaliziranom' svijetu u kojem se najslabiji, najmanji i najsiromašniji malo čemu mogu nadati? A upravo u tom svijetu treba zasvijetliti kršćanska nada! I radi toga je Gospodin želio ostati s nama u Euharistiji upisujući u ovu svoju žrtvenu i gozbenu prsutnost obećanje obnovljenog čovječanstva po svojoj ljubavi..." (Ivan Pavao II, Ecclesia de Euharistia, 1,18,20).
NB: Na euharistijskom kongresu u Kanadi, koji se održava sredinom mjeseca, hrvatsku će Crkvu predstavljati vojni ordinarij Juraj Jezerinac.
BISKUPSKA NAKANA: Da svi vjernici otkriju vrijednost i uzvišenost prave pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu.
"Draga braćo i sestre, ove nedjelje kojom započinje i mjesec lipanj rado napominjem da je taj mjesec tradicionalno posvećen Srcu Kristovu, simbolu kršćanske vjere posebno dragom kako puku tako i misticima i teolozima, jer na jednostavan i autentičan način izriče 'radosnu vijest' ljubavi, sažimljući u sebi otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja.
Prošlog smo petka proslavili svetkovinu Presvetog Srca Isusova, treći i posljednji među blagdanima koji slijede nakon vazmenog vremena, poslije Presvetog Trojstva i Tijelova. Ovaj slijed podsjeća na pokret prema središtu: pokret duha što ga sam Bog vodi. Doista, iz bezgraničnog obzorja svoje ljubavi Bog je htio ući u ograničenost povijesti i ljudskosti, uzeo je tijelo i srce tako da možemo motriti i susresti beskonačno u konačnome, nevidljivo i neizrecivo Otajstvo u ljudskom Srcu Isusa Nazarećanina.
U svojoj prvoj enciklici koja govori o ljubavi, kao polazišnu točku uzeo sam upravo pogled upravljen prema probodenom Kristovu boku o kojem nam govori Ivan u svojem evanđelju (usp. 19,37; Deus caritas est, 12). To je središte vjere i vrelo nade u kojoj smo spašeni, nade koja je bila predmet razmišljanja u mojoj drugoj enciklici.
Svakoj je osobi potrebno neko 'središte' vlastitoga života, izvor istine i dobrote iz kojega može zahvatiti u različitim životnim situacijama i u teškoćama svagdašnjice. Svatko od nas, kad zastane u tišini, ima potrebu da osjeti ne samo otkucaje vlastitoga srca, nego, još dublje, otkucaje pouzdane prisutnosti, spoznatljive osjetilima vjere, a ipak mnogo stvarnije: prisutnosti Krista, srca svijeta. Pozivam stoga svakoga da u mjesecu lipnju obnovi svoju pobožnost Srcu Kristovu, vrednujući i tradicionalnu molitvu posvete dana i imajući na umu nakane što sam ih predložio cijeloj Crkvi.
Uz Presveto Srce Isusovo, bogoslužje nas poziva da častimo Bezgrešno Srce Marijino. Predajmo se njoj uvijek s velikim povjerenjem. Htio bih još jednom zazvati majčinski zagovor Djevice nad narode Kine i Mijanmara, pogođene prirodnim nepogodama, kao i nad sve koji se nalaze u situacijama boli, bolesti, te materijalne i duhovne bijede koje obilježavaju hod čovječanstva."
(Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 1. lipnja 2008.)
Post je objavljen 07.06.2008. u 00:39 sati.