Išao sam danas kući.Bio sam na čak dva koncerta :P
Prolazio sam pokraj stadiona Slobode(neki će znati po tome što je tu nedavno bio kršćanski skup) na kojem sada sve kopaju s ove strane gdje je bilo takozvano neslužbeno igralište..gdje su igrali rekreativci i svi ostali koji su htjeli..
Na jednoj uličnoj svjetiljci je bio zalijepljen neki papirić..dok sam prolazio sam samo usput bacio oko prema njemu i isčitao na kratko što piše..nešto za odjeću..zakoračio sam još par puta u smjeru svog doma al sam se okrenuo i odlučio pročitati taj papirić do kraja..
Neka majka je molila da joj se netko javi tko ima odjeću za malu djevojčicu i dječačića... Stao sam..zamislio sam se..
Ostao tako nekoliko trenutaka... još malo razmislio.. dobro zapamtio što piše.. zapamtio i taj natpis duboko u glavi..izgubljeni papirić sav promočio od naglih i čestih naleta kiše ovih dana.. ipak nije zaboravljen..ostavit ću ga negdje duboko u kutku svoje glave..misli su mi naglo odletjele u smjeru u kojem ponekad lete i sve češće.. odnosno već dugo tamo lete.. pomislio sam..
..uskoro će svi takvi papirići biti riješeni.. osjećam se dužnim.. moram pomoći.. osjećam duboko u sebi..osjećaj me ne može varati..moja misija je pomoći..želim pomoći..to je pravi put.
Post je objavljen 06.06.2008. u 22:31 sati.